Sve veći je rast cijena hrane na tržištu, osobito voća i povrća, koji je krenuo od korona krize, kada je došlo do prvih prekida u lancu opskrbe hranom. Kasnije je uslijedio niz globalnih tržišnih poremećaja zbog rata u Ukrajini, ali i klimatskih utjecaja na poljoprivredno tržište, koje i mi sada osjećamo, veli Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore, koji nam objašnjava zašto u nas rastu cijene poljoprivrednih proizvoda, prvenstveno povrća i voća, ali i ostalog, što je dobrim dijelom povezano s time što smo nedovoljno dostatni u poljoprivrednoj proizvodnji, unatoč obilnim poticajima.
Bez uvoza - gladni
- Hrvatska je prošle godine na nešto više od 9.000 hektara organizirane proizvodnje za tržište proizvela 185.441 tona povrća i 136.000 tona krumpira, dok je uvoz povrća bio čak 278.323 tone, od čega je samo krumpira uvezeno 70.450 tona, upozorava.
Kako naglašava, vrijednost uvezenog povrće bila je 284 milijuna eura, a u odnosu na 2013. kada smo ušli u EU, uvoz je narastao za više od 13 milijuna eura.
- Ključni problem Hrvatske je izuzetno niska razina samodostatnosti u proizvodnji, koja se kreće oko 50 posto kod povrća, a kod voća još i manje. S obzirom da smo sve lošiji u proizvodnji, ne možemo domaće tržište opskrbiti dovoljnim količinama pa cijene “divljaju”. Roba i tržišni viškovi, koji su dolazili iz uvoza, također su skuplji pa kada se uračunaju transporti troškovi, troškovi proizvodnje i drugi troškovi dolazimo do konačnih cijena na tržištu s kojima potrošači nikako ne mogu biti zadovoljni, ukazuje Jakopović.
Osim cijena, koje u nekim zemljama ne rastu toliko kako kod nas, raste i uvoz hrane, osobito nakon ulasku u EU. Mesa smo prije 12 godina uvezli 99.000 tona, a prošle godine 180.000 tona, kruha i pekarskih proizvoda uvezli smo prije 95.000, a lani 202.000 tona, mlijeka i mliječnih proizvoda nekada 187.000 tona, a sada 340.000 tona... Dok smo 2013. uvezli hrane u vrijednosti od dvije milijarde eura, prošle godine uvoz je došao na šest milijardi, čime smo među najvećim uvoznicima hrane u EU-u. A glavninu proizvoda uvozimo odakle su - trgovački lanci.
Uvoz ne bi bio toliki da Hrvatska dugi niz godina nema ogromne oscilacije u proizvodnji, iako su poljoprivredne površine koliko toliko stabilne, a poticaja ne manjka.
-Dijelom je to posljedica klimatskih promjena. Česte vremenske nepogode svako proljeće i ljeto donose slike plantaža s uništenim povrćem. Stalno imamo i situacije da usitnjeni mali proizvođači, usred sezone, ne mogu svoju robu prodati pa je uništavaju onog trenutka kada na tržište dođe jeftina roba iz EU i regije. O cijenama povrća gotovo svakodnevno govore ankete među potrošačima: one su astronomske, a kvaliteta često vrlo upitna. Potrošači se s pravom pitaju zašto dajemo i ulažemo tolike poticaje u poljoprivredu, a nemamo dovoljno jeftinog povrća, veli Jakopović.
Kako naglašava Jakopović, nevjerojatan je i podatak da za proizvodnju povrća koristimo manje od 1 posto ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta.
-Stoga proizvodnja povrća daje mali doprinos ukupnoj vrijednosti poljoprivredne proizvodnje: od 2018.-2023. prosječan udio vrijednosti povrća u ukupnoj vrijednosti proizvodnje iznosio je tek 5,6 posto. Glavnina proizvodnje povrća dolazi iz intenzivnog uzgoja (79%), a jedan od izazova rastu ovoga sektora predstavlja smanjenje površina namijenjenih uzgoju povrća, posebice u intenzivnoj proizvodnji koje su u posljednjih pet godina smanjene za 18 posto, ukazuje predsjednik HPK.
Premalo zelja, graha, cikle, luka...
Međutim, ima i pomaka.
- Statistika pokazuje da smo u 2024. imali rast kod mrkve za 4.817 tona, paprike za 3.410, lubenice za 2.782, graška za svježe zrno i mahune za 1.419, poriluka za 323, salate za 210 i cvjetače i brokule za 151 tonu. Pad je zabilježen kod zelja, bijeloga i crvenoga za 5.438 tona, graha za svježe zrno i mahune za 800 tona, cikle za 615, luka i češnjaka za 549 te krastavaca i kornišona za 437 tona, nabraja Jakopović.
Kada je riječ o cijenama, njihov rast je uzrokovan i rastom cijena ulaznih troškova, među kojima je i cijene rada. -Ako usporedimo cijene povrća na veletržnicama, koje objavljuje Tržišno-informacijski sustav u poljoprivredi, onda je, recimo, vidljivo da je kilogram rajčice 2015. košta 1,28 eura, a da je to danas došlo do 1,9 eura. Cijena krastavaca u tom je periodu porasla sa 1,57 na 2,22 eura, crveni luk sa 0,49 na 1,1 eura, dok je cijena krumpira narasla sa 0,29 na 0,77 eura. U odnosu na prošlu godinu, cijene su ponovo povećane, veli Jakopivić te napominje da TISUP objavljuje redovito cijene te se po tim izvještajima vidi kontinuirani rast cijena i potrošači su s pravom ogorčeni.
Državni zavod za statistiku nedavno je objavio rast kod pojedinih kategorija povrća i voća.
- Prema ovim podacima, najveći skok u proizvodnji zabilježen je kod rajčice, čija se proizvodnja lani u usporedbi s 2023. povećala najviše, i to za čak 19.870 tona. Ovaj skok ne čudi jer se Podravka snažno prihvatila prošle godine razvoju kooperacije te se okrenula jačanju domaćeg uzgoja, prvenstveno kroz povećana ulaganja u ovu proizvodnju. A čini se da je upravo u kooperaciji možda i ključ mogućeg podizanja vlastite proizvodnje povrća te povećanja izuzetno niske samodovoljnost koja je ispod 50 posto. Jer, ako smo u tako kratkom vremenu kod rajčica postigli rast, znači da se može, ako se i kad se želi. Samo je potrebna bolja organizacija i povezivanje primarne proizvodnje s preradbenom industrijom, naglašava Jakopović.
U HPK naglašavaju da u “tvornici pod nebom” nije lako raditi.
-Za proizvodnju povrća zbog klimatskih promjena trebali imati sve više plastenika i staklenika, zaštitnih mreža, navodnjavanje, nove sorte, nova znanja, ali i udruživanje ili spomenutu kooperaciju. Naročito je važan ljudski rad kojega kronično nedostaje – i koji je sve teže naći na tržištu rada. Stav HPK je kako je važno da se domaći proizvođači zaštite od uvoza roba u trenutku kad dolazi domaća proizvodnja te da se pooštri kontrola tržišta. Isto tako smatramo kako je važno ulagati sve više u povećanje proizvodnje, jer je to jedini način da povećamo produktivnost, osiguramo proizvodnju voća i povrća za naše potrebe te smanjimo pritisak na cijene, napominje predsjednik HPK-a.
Kada je riječ o žitaricama, to je proizvodnja u kojoj imamo odlične rezultate, ali i problem preradbenih kapaciteta pa naša pšenica, uljarice, kukuruz odlaze u izvoz i vraćaju se kao proizvodi dodane vrijednosti te ostvarujemo ogroman deficit u trgovini. - Ove godine očekujemo da ćemo imati proizvodnju pšenice od oko 1 milijun tona, a naše su potrebe 300.000 tona. Proizvođačima se već nudi izuzetno niska otkupna cijena oko 155 eura po toni, dok ratari kažu da cijena ispod 200 eura ne može pokriti njihove troškove. HPK stalno ističe kako je potrebno da sve buduće investicije usmjerimo na preradu. Naime, prošle godine su kruh i pekarski proizvodi izbili na prvo mjesto po uvozu (ispred svinjskog mesa), uz ovoliku proizvodnju pšenice, ukazuje Jakopović.
