Svake se godine uz Međunarodni dan osoba s invaliditetom (3. prosinca) govori o inkluziji, odnosno uključivanju osoba s invaliditetom u društvo i omogućavanju jednakih mogućnosti. Nažalost, prepreke i predrasude još su uvijek dio njihove svakodnevice.
Potvrdila nam je to i Nataša Županić iz Hrašćice, kojoj je cerebralna paraliza dijagnosticirana kad je imala sedam mjeseci.
- Na dijagnozu cerebralne paralize kasnije se nadovezala i epilepsija. U kolicima sam otkako sam dobila prvi epileptični napadaj, i tada su zapravo nastali prvi problemi – ispričala nam je Nataša.
Napomenula je da tijekom školovanja nije imala većih problema što se tiče prihvaćanja okoline.
- U osnovnoj školi je bilo super jer sam većinu vremena provodila s generacijom koju sam poznavala od vrtića. Kad sam kretala u srednju školu, bojala sam se neprihvaćanja pa sam išla i kod psihologa na razgovor jer sam mislila da će biti problema, ali zapravo sam se prevarila, stvarno su me svi prihvatili, nisam se osjećala manje vrijednom – istaknula je.
No, poteškoće su se ipak pojavile kad je postala svjesna da ne može sudjelovati u svemu onome što mladost čini mladošću.
- Shvatila sam da ne mogu izlaziti toliko koliko bih možda htjela, da u neke prostore ne mogu ući, da ne mogu ići na sve izlete... Puno toga nije prilagođeno osobama s invaliditetom pa mi je to bilo uskraćeno, i to mi je malo teže padalo – kazala nam je Nataša.
Iako je vrlo aktivna u raznim udruženjima koja okupljaju osobe s invaliditetom, ova 26-godišnjakinja ukazuje da je društvo jednakih mogućnosti, unatoč pozitivnim pomacima, još uvijek samo želja.
Koliko su ustanove i institucije u Varaždinu dostupne osobama s invaliditetom, na kakve probleme nailaze na ulicama, ali i što kaže o zapošljavanju te o predrasudama kad je riječ o privatnom životu, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
