S mladenačkim optimizmom nadao sam se da će se situacija kod nas popraviti pa da ću imati prilike ostvariti svoj puni potencijal i povratiti ulaganje u sebe u bližoj budućnosti. Međutim, s navršenih 30 godina života, karijera mi je bila u stagnaciji, stanje u zemlji se nije popravilo, dapače, a velika većina prijatelja mi je ionako već emigrirala te sam naprosto prelomio da je ovo sada ili nikad trenutak za ostvariti se.
Tako Aleksandar Horvat opisuje trenutak kada je odlučio napustiti Varaždin i Hrvatsku, odnosno razloge zašto se pridružio tisućama onih koji su otišli živjeti u inozemstvo. Međutim, za razliku od većine, on nije krenuo na zapad, već na istok, točnije u središte Europe - Češku i njezin glavni grad.
- U Pragu sam 2012. bio na 5. godini studija, odnosno magisteriju i već sam se tada zaljubio u grad. Nakon završetka studija, vratio sam se u Varaždin, prvenstveno radi tadašnje ljubavi, obitelji i prijatelja. Dakle, Prag sam odabrao budući sam ovdje već živio, razmjerno je blizu Varaždinu, a Česi i Hrvati su slavenski narodi, tako da smo velikim dijelom i kompatibilni, objašnjava Horvat.
No, kako dodaje, još važnije je da je u Češkoj trenutno rekordno niska nezaposlenost, a zbog blizine Njemačke mnoge korporacije imaju istočnoeuropska sjedišta te centre za potporu Njemačkoj.
- Njemačka mi je za život presterilna, Irska je već prepuna, a ja sam htio nova iskustva, a ne da gledam pola Varaždina u irskom Cork-u, veli Horvat, koju je objeručki prihvatio pozicija u Siemensu u logistici i nabavi, budući da je većinu staža proveo u toj branši.
Kad uspoređuje život u Hrvatskoj i Češkoj, odnosno Pragu, veli da je to “nebo i zemlja”.
- Prag je Zagreb na steroidima: sve je veće, blještavije, impresivnije, više sadržaja i naprosto grad, koji nikad ne spava. Prag je u top 10 najposjećenijih gradova na svijetu, nema sezonalnosti turizma, a ujedno ima i mnogo mladih stranaca koji ovdje žive. Mogu se pohvaliti da imam prijatelje Dance, Talijane, Srbe, Čehe, Poljake, Amerikance, Meksikance, Egipćane, Kenijce, Indijce i da ne nabrajam dalje. Zanimljivo je da Česi jako simpatiziraju Hrvatsku i Hrvate. Kad kažem od kud sam, onda odmah krenu pričati gdje su sve bili na moru kod nas i kakve su sve (ne)zgode doživjeli na ljetovanju. Naša kultura i gastronomija se ovdje jako cijeni, naglašava Horvat, napominjući da u Pragu ima nekoliko restorana i s našom hranom i svi dobro rade, a nedavno je bio čak i ulični festival balkanske hrane, koji je bio krcat ćevapima, pljeskavica...
U Pragu, kako dodaje, ima dosta “balkanskih zabava”, koje Česi zovu “balkan beshavel”, a na kojima se svira nešto poput glazbe romskih trubača, što uvijek privuče puno ljudi pa je simpatično vidjeti Čehe, Amerikance, Afrikance i Azijate kako “mijenjaju žarulje”.
- Kad upoznajem nove ljude s doslovce svih strana svijeta pa kad me pitaju odakle sam, ne volim odmah odgovoriti, nego kažem Luka Modrić i Kings Landing iz Igre Prijestolja, a oni u 80 posto slučajeva odmah kažu, oh Croatia…. Tako da mi je strašno drago da ipak imamo tu jednu međunarodnu prepoznatljivost… Isto tako stalno slušam od ljudi kako su navijali za nas u Rusiji, da je šteta što nismo osvojili Svjetsko prvenstvo… I ja sam polufinale i finale gledao u Pragu i bilo je prekrasno… Kad je Mandžo zabio gol Englezima za 2:1, skočio sam od sreće, a neki Australci i Japanci su me počeli grliti i veseliti se sa mnom… To je bio stvarno jedan prekrasan i neopisiv osjećaj, da je na par dana cijeli svijet bio uz nas, napominje Horvat, dodajući da su Česi od samog početka prvenstva navijali za nas, tako da su se i oni pridružili slavlju.
Više o ovom razgovoru čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
