Štrajk javnih službi, uključujući i škole, ipak se nije održao, izuzme li se jednosatna obustava rada članova Preporoda, koji je tražio povećanje od čak 18,9 posto, iako je krajnje upitno zaostaju li toliko plaće učitelja za plaćama u realnom sektoru, posebice uzme li se u obzir koliko rade. Doduše, i drugi su sindikati s područja obrazovanja bili protiv ponude Vlade, koja je predložila povećanje plaća od 1. siječnja 2019. za tri posto i 1. rujna 2019. za dva posto, ali ipak nisu štrajkali zbog poštivanja Zakona o radu, odnosno stava većine sindikata javnih službi. Zašto se krenulo s pripremama za štrajk od kojeg se na kraju odustalo, razgovarali smo sa Sanjom Šprem, predsjednicom Sindikata hrvatskih učitelja.
Prevagnuli glasovi
- Nismo mogli biti zadovoljni s ponudom - posebice gledajući sustav obrazovanja, koji se upravo zbog reforme „Škola za život“ provodi u 74 škole, a planira se od sljedeće godine uvesti u sve škole - koja potvrđuje da Vlada ne cijeni glavne nositelje te reforme. Naime, sva će reforma u obrazovanju biti nama na leđima, nameće nam se veliki posao, a ovakva ponuda Vlade prvo od tri posto, a onda od pet posto - samo je dokaz koliko se zaposlenici u sustavu obrazovanja ne cijene.
Ipak, učitelji nisu štrajkali. Zašto?
- U postupku mirenja, koja su trajala tri dana, sudjelovalo je osam sindikata javnih službi, a među njima najbrojniji su sindikati obrazovanja. Svi su sindikati, sukladno svojim aktima, dali ponudu Vlade na razmatranje unutar tijela sindikata. Tako je i Sindikat hrvatskih učitelja proveo elektronsko izjašnjavanje članova Velikog vijeća, koje donosi odluku o prihvaćanju ili neprihvaćanju kolektivnog ugovora. Sukladno izjašnjavaju članova Velikog vijeća, Sindikat hrvatskih učitelja nije prihvatio ponudu Vlade o povećanju osnovice za izračun plaće u javnim službama pa smo se na samom sastanku mirenja izjasnili protiv ponude Vlade. Sukladno svom stavu, Sindikat ne potpisuju Dodatak temeljnom kolektivnom ugovoru koji regulira osnovicu za izračun plaće u narednoj godini.
S druge strane, ostali sindikati javnih službi imali su zajedno dovoljan broj članova da Sporazum bude važeći. Prema članku 26. Zakona o reprezentativnosti, da bi kolektivni ugovor, odnosno Dodatak TKU-u o osnovici bio važeći potrebno je da ga potpiše najmanje po jedan sindikat iz najmanje tri različite djelatnosti koji zajedno imaju više od 50 posto članova na području javnih službi. Kada je takva većina suglasna s ponudom iznesenom u procesu mirenja, smatra se da je dogovor postignut i da je mirenje uspješno završeno. Prema Zakonu o reprezentativnosti, Sporazum je važeći te je Branimir Mihalinec kao službeni miritelj sa sindikalne strane morao potpisati prihvaćanje ponude Vlade u ime sindikata koji su pristupili mirenju, iako je i stav njegovog sindikata bio protiv prihvaćanja ponude Vlade.
Shvaćaju li svi ovo oko reprezentativnosti, odnosno javnu kampanju koju ste pokrenuli?
- Mnogi ne razumiju primjenu Zakona o reprezentativnosti i primjenu Zakona o radu, pa čak i članovi nekih sindikata, koji su zbilja bili za štrajk. No, uvijek sam zahvalna jer je moje članstvo osvješteno, educirano i spremno za borbu. Meni je žao svih onih koji su razočarani što nisu mogli štrajkati jer pripremajući štrajk, tražili smo načine da bude kreativan i efektivan. Što se tiče javne kampanje koja je pokrenuta, ona se i dalje nastavlja s obzirom na to da se sljedeće godine i temeljem samog kolektivnog ugovora, opet pregovara za osnovicu plaće. U sklopu javne kampanje održavat će se okrugli stolovi na svaku pojedinačnu temu, koja je u kampanji izrečena i time će se nastaviti borba za pravednije plaće.
O tome kako će se postupiti ako Vlada ne postupi sukladno dogovorenom čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
