Zašto je u stečaju završio Coning d.d., prije desetak godina uspješna tvrtka u građevinskom sektoru s gotovo 250 zaposlenih, a od konca 2016. sa svega jednim zaposlenikom, čije se poslovanje svelo tek na iznajmljivanje vrijednih nekretnina na kopnu i obali?
Odgovor na to pitanje pokušala je dati stečajna upraviteljica Lidija Lesar u izvješću povodom ispitnog i izvještajnog ročišta zakazanog za ponedjeljak, 15. listopada.
Trgovački sud u Varaždinu otvorio je stečaj nad Coningom u lipnju ove godine povodom prijedloga Fine još iz kolovoza 2016. budući da je račun tvrtke bio u neprekidnoj blokadi. No, problemi Coning grupe počeli su još 2007. od kada se, ocijenila je stečajna upraviteljica, bilježi kontinuirani pad prihoda i profitabilnosti.
- To je krajem 2012. rezultiralo krizom likvidnosti uslijed značajnog pada građevinske djelatnosti, kašnjenja u provođenju mjera restrukturiranja, nedovoljnog smanjenja broja ljudi usprkos padu poslovanja te značajnim ulaganjima u nove hotelske kapacitete, koja su bila financirana iz vanjskih izvora. To je značajno povećalo dug prema bankama, a društvo dovelo do prezaduženosti - navodi L. Lesar.
Stečaj je tada izbjegnut zbog mogućnosti sklapanja predstečajne nagodbe, odnosno dogovora s vjerovnicima oko restrukturiranja duga. Štoviše, matičnom su Coningu s ciljem efikasnijeg poslovanja tada pripojena i ostala društva unutar Coning grupe – Coning Turizam, Congama, Coning Ecogradnja, Coning Inženjering i Velebit te je u ožujku 2013. otvoren predstečajni postupak i, nakon što su vjerovnici prihvatili plan financijskog i operativnog restrukturiranja, u rujnu 2013. sklopljena i predstečajna nagodba. Međutim, stečajna upraviteljica ukazuje da - unatoč uspješnom okončanju postupka predstečajne nagodbe i značajnom iznosu otpisanih obveza - poslovanje Coninga nije nastavljeno po planu.
- Za ugovorene poslove građenja izostala je podrška banaka, koje nisu bile spremne izdavati garancije te je dio ugovora raskinut, a javljanje na natječaje za nove poslove kod kojih se tražila bankarska garancija bilo je onemogućeno. Usto, veliki teret za nastavak poslovanja bile su i prijetnje ovrhama na nekretninama od razlučnih vjerovnika, koji nisu sudjelovali u predstečajnoj nagodbi. Početkom 2014. počele su dospijevati i obaveze prema predstečajnoj nagodbi, koje se nisu mogle uredno podmirivati zbog nedostatne razine prihoda, što je dodatno narušilo likvidnost s obzirom na to da su vjerovnici prisilnim putem naplaćivali dospjele obveze - pobrojala je L. Lesar.
Premda su se tražili strateški partneri za dokapitalizaciju tvrtke, od travnja 2016. nastupila je trajna blokada računa, a u istom su mjesecu sa zagrebačkom tvrtkom Adriatic Tourist Resorts (prije Ilica Centar) sklopljeni ugovori o davanju u zakup hotela Pagus na Pagu, hotela Trakošćan te apartmanskog naselja Zelena punta u Kukljici na Ugljanu. Konkretno, tri su ugovora sklopljena na 15 godina – do 2031. – i svakim je bilo definirano plaćanje zakupnine od fiksnih 10.000 eura mjesečno i varijabilnog dijela od 15 posto neto dobiti u sezoni (od 1. svibnja do 30. rujna). Osim upravljanja nad objektima, na zakupnika su prenijeti i ugovori o radu djelatnika u tim objektima. Preostalih 17 radnika je u lipnju 2016. prešlo u tvrtku kćer Coning-ing, dok je samo jedan zaposlenik ostao raditi u Coningu do otvaranja stečaja.
- Poslovanje tvrtke je u zadnje dvije godine svedeno na davanje u zakup nekretnina, prije svega turističkih objekata, s obzirom na to da mjere operativnog i financijskog restrukturiranja prihvaćene u postupku predstečajne nagodbe nisu realizirane. Stoga nastavak poslovanja u okviru osnovne djelatnosti nije bio moguć - navela je L. Lesar, koja je zbog svega navedenog ocijenila da Coning ne može nastaviti poslovati.
A što sve tvrtka ima od imovine, hoće li se vjerovnici uspjeti naplatiti nakon prodaje, te koliko iznosi tražbina varaždinskog župana pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
