Seksualni odgoj je važan i mora ga se uvesti u škole, mišljenje je Varaždinskog Underground Kluba (V.U.K.). Njegova predsjednica Lea Labaš nedavno je sudjelovala u projektu “Kompas u radu s mladima”, u sklopu kojeg je provodila kampanju seksualnog obrazovanja mladih putem društvenih mreža. S obzirom da se već dugo godina raspravlja o uvođenju seksualnog odgoja u škole, kao zasebnog predmeta ili dio građanskog odgoja, s predsjednicom udruge V.U.K. razgovarali smo o samom projektu, ali i tome zašto je važno uvesti seksualni odgoj u škole.
Zašto nas netko privlači?
Kako je uopće započeo projekt “seksualnog odgoja na društvenim mrežama”?
Bila sam na treningu u Zagrebu. Projekt se zvao “Kompas u radu s mladima”. Cilj je bio naučiti kako raditi s mladima u aspektu ljudskih prava. Sve je bilo u organizaciji Mreže mladih Hrvatske, Udruge DRONE u suradnji s Vijećem Europe. Radili smo aktivnosti, vježbe, pa čak i neke igre, koje se mogu odraditi s mladim da bi ih se naučilo o predrasudama i stereotipima. Imali smo čak i simulaciju situacije s izbjeglicama. Uglavnom, kako mladima “upaliti lampicu”. Kao zadatak, poslije treninga, morali smo napraviti neku malu kampanju na društvenim mrežama. Meni i kolegi Janu Bariću pala je na pamet upravo ideja o seksualnom odgoju u školama., a u V.U.K.-u smo se zajednički dogovorili oko toga. Smatram da smo uspjeli informirati mlade i želimo dalje s tim nastaviti i zalagati za to. Naravno, ako bude govora o tome u Gradu Varaždinu, mi ćemo to poduprijeti.
Što mislite o uvođenju seksualnog odgoja u škole?
Treba ga što je prije moguće uvesti. Ili kao dio građanskog odgoja ili u nekom drugom obliku. O tome se treba govoriti jer mladi ne znaju neke osnovne činjenice o ljudskom tijelu i seksualnosti. U osnovnim školama nekih zemalja se djecu uči od najranije dobi o autonomiji tijela – da dijete samo odluči želi li uopće zagrljaj ili poljubac. Naravno, govori se i o tome kako prepoznati znakove seksualnog nasilja u početnim fazama jer jedno od petero djece u Europi je žrtva seksualnog nasilja, a obrazovanje može pomoći upravo kod njegovog sprječavanja.
Jesu li emocije dio seksualnog odgoja?
Naravno. Usko su povezane sa seksualnošću. Moramo biti svjesni svojih emocija i sebe kao seksualnih bića. nešto osjećamo, tko nas privlači, na koji način se emotivno izražavamo... Emocije su prirodna stvar i nema ih smisla potiskivati. One su jednostavno najvažniji faktor svakog ljudskog bića i vode nas kroz cijeli život.
Što za Vas uopće znači seksualnost?
Mislim da se u društvu o seksualnosti još uvijek govori kao da je tabu. Ljudi nisu dovoljno informirani o tome i društvene norme dosta određuju prirodu seksualnosti i kako ju doživljavamo. Za mene je to osjećaj iznutra koji je i biološke i duševne naravi. U to ne spada, po meni, samo seksualni dio, nego i emotivni. Seksualna orijentacija se oslanja i na fizičku i na emotivnu privlačnost. Ona može biti i fluida i šarena, varirati s razdobljima života osobe, ne mora biti fiksna. Zbog neinformiranosti, ljudi ne odvajaju spol od roda. Spol se najčešće definira kao biološka značajka – ono što doktor definira prilikom rođenja, dok se rod gradi i razvija kroz život.
Zašto je informiranje djece i mladih o toj, ali i drugim temama važno i putem društvenih mreža i koliko je to efikasno?
Društvene mreže su danas neophodne za bilo kakvo informiranje šire javnosti. Brzo se dođe do publike i može joj se ciljano prilagoditi. Bilo kakav projekt, bez društvenih mreža, danas neće uspjeti. Kao medij smo koristili Instagram, pomoću kojeg smo objavljivali različite edukativne sadržaje. Da smo malo ozbiljnije krenuli s tim objavljivali bi i na Facebooku. Tako bi, barem, došli lakše do roditelja, ipak su malo stariji ljudi tamo. Instagram je za mlađu ekipu. Testirali smo im čak i znanje, tako da smo objavljivali mini kvizove čiji su rezultati pokazali kako ljudi ne znaju određene stvari. Dvadeset posto odgovora u tim kvizovima bila su pogrešna.
Je li uvođenje seksualnog odgoja liberalna, čak i kontroverzna ideja?
To je mišljenje nekih građana, no rekla bih da ne znaju što je točno. Sam naziv stvara prikaz toga da “sada budu našu djecu učili o ne znam čemu”. Upravo je ova naša kampanja napravljena da ljudima pokažemo o čemu se zapravo tu radi, da se može puno rizičnih ponašanja spriječiti – da se mladima može pomoći biti savjesniji i da se spriječi nasilje.
Mladi i stari nisu osviješteni
Kada bi se s djecom trebalo početi razgovarati o tim temama?
Bilo bi odlično imati predznanje prije nego pojedinac postane seksualno aktivan. Neke informacije je bitno imati prije. U nižim razredima osnovne škole bi se trebalo početi govoriti o emocijama i raditi radionice, a kasnije kroz satove biologije, kada bi učili o ljudskom tijelu i njegovim procesima, onda bi se postupno uvodile i ozbiljnije teme koje bi pripremale učenike za odgovorno ponašanje. Može se početi od malih nogu, ali naravno, treba teme prilagoditi dobi djeteta.
“Sebe smatram liberalnom”
Kada liberalne ideje postaju previše ekstremne?
To se ja isto pitam. To je poput pitanja granice umjetnosti. Previše ekstremne su kada postanu isključive. Sebe smatram liberalom, ali nikada neću biti isključiva prema tuđim stavovima i mišljenjima. Nikada neću ugrožavati tuđe vrijednosti, to mi nije više liberalno. Također, neki teoretičari zagovaraju liberalne ideje koje bi se mogle u široj javnosti smatrati ekstremnima. Primjerice, Judith Butler koja smatra da je biološki spol također vrsta društvenog konstrukta.
Slažete li se s austrijsko-engleskim filozofom Karlom Popperom koji navodi kako mi prema netolerantnim idejama moramo biti netolerantni kako bi bili tolerantni? Nacizam primjerice...
Shvaćam i slažem se. Nacizam konkretno ugrožava tuđe živote i njihovo mišljenje bilo je postavljeno kao zakon za sve. Postojim recimo Željka Markić koja je neke svoje stavove i mišljenja htjela staviti u Ustav. U redu je kada imaš nešto svoje tako dugo dok ne ugrožavaš druge – osobna sloboda ima granice u slobodi drugog. Isto tako, na nasilje se ne odgovara nasiljem. “Idemo u rat boriti se za mir” – ne mogu shvatiti da s nasiljem ideš umiriti drugo nasilje. Postoje drugačiji alati za to. Možda je potrebno duže vrijeme, ali nasilje nije odgovor. Riječi isto mogu biti nasilna, one mogu utjecati i naškoditi pojedincu.
Ako nasilje nije rješenje protiv netolerantnosti, mogu li nove i bolje ideje utjecati na trenutne ideje?
Ideja se može pobiti drugom i boljom idejom, ako je ona smislena i argumentirana. Koliko god ja imala neka čvrsta mišljenja o nekim stvarima, s tim da nemam mišljenja o svemu, ako neko do mene dođe s drugom idejom – konkretnim dokazima i argumentima, spremna sam promijeniti mišljenje. Bolje ideje nisu zastupljene u svijetu jer ljudi ne razmišljaju na taj način. Najgore mi je kad čujem “da je to tak uvijek bilo” ili “to je prirodno”. Najteže je mijenjati stavove kada su pojedinci emotivno vezani za njih.
“To se trebalo puno prije dogoditi”
Kako komentirate amandman koji je podnio Lovro Lukavečki za zadnjoj sjed-nici Gradskog vijeća Va-raždina vezano uz higijenske uloške?
Moram priznati da su me vijećnik Lovro Lukavečki i njegov amandman iznenadili! Taman se sve poklopilo. I njegov amandman i rezolucija Freda Matića na kojem je radila Varaždinka Mateja Medlobi. Drago mi je da imamo takve ljude, a Mateja je zbilja na tome dugo radila. Primjerice, u Hrvatskoj je izraženo menstrualno siromaštvo. Čak 12 posto žena si ne može priuštiti potrebne higijenske potrepštine. Sve se to trebalo puno prije dogoditi, ali se nije. Imali smo dobru suradnju s bivšom gradskom vlašću, a isto tako se nadam se da ćemo dobru suradnju imati i s aktualnom gradskom vlašću. Drago mi je da u gradu imamo mlade ljude koji brinu za ljudska prava.
Ne znamo razmišljati kritički
Koji su još nedostatci obrazovnog sistema u nas?
Trebalo bi se uvesti kritičko mi-šljenje od malih nogu - to se može prožimati kroz sve predmete. Moramo ići u smjeru da učimo djecu kako razmišljati svojom glavom, a ne da bubaju stvari napamet. Primjerice kod književnosti kada se pita “Što je pjesnik htio reći?” Tijekom srednje škole sam napisala zadaćnicu u kojoj sam si po prvi puta dozvolila slobodu mišljenja - i dobila sam dvojku. To je napravljeno da bi svatko interpretirao na svoj način i da bi se otvorili neki novi pogledi. U gimnaziji toga nije bilo, a dok sam došla na fakultet takav pristup je bio jako potican. Nedostatak takvog pristupa paralizira mlade ljude, posebice danas, kada se objavljuje mnogo netočnih informacija.
Što je s građanskim odgojem u školama?
- Grad Varaždin je izdavač udžbenika “Aktivno građanstvo i participacija u zajednici” koji je rađen prema nacionalnom kurikulumu međupredmetnih tema. Još od 2018. godine škole kojima je Grad Varaždin osnivač, počele su u nekom obliku s provođenjem građanskog odgoja i obrazovanja. U međuvremenu je promijenjen kurikulum, a građanski odgoj postao je jedna od sedam međupredmetnih tema. Grad Varaždin je izradio udžbenike usklađene s nacionalnim kurikulumom koji su trenutno u fazi recenzije od strane dva neovisna recenzenta. Završena su i grafička rješenja, te se nadamo kako će se knjige uskoro naći i u uporabi u školama kojima je Grad Varaždin osnivač - poručili su iz Grada Varaždina.
