Općinski sud u Varaždinu u cijelosti je odbio tužbu i tužbeni zahtjev D. M. koji je tražio da se proglasi ništetnim njegov ugovor o kreditu od 30.000 eura, koji je sklopio 2007. godine s Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfberg, a slijedom toga mora banci naknaditi cjelokupni trošak parničnog postupka od 6.000 kuna.
Tužitelj je ukazivao da ova austrijska banka nije imala odobrenje od nadležnih hrvatskih tijela za pružanje usluge potrošačkog kreditiranja pa je predložio da sud predmetni ugovor utvrdi ništetnim i obveže svaku ugovornu stranu da vrati drugoj ono što je primila.
Osporavajući navode tužbe, banka je ukazivala da je HNB zauzela jasan stav kako je zaduživanje hrvatskih građana u inozemstvu bilo dopušteno te da je pravna valjanost ugovora s inozemnim financijskim institucijama, u ovom slučaju, onim iz Republike Austrije, nije bila uvjetovana pribavom bilo kakvih odobrenja ili podnošenjem prijava institucijama RH. Osim toga, banka u odgovoru na tužbu ističe da u postupku valja primijeniti isključivo austrijsko materijalno pravo kao mjerodavno te da se tužitelj u svojoj tužbi pogrešno poziva na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju, budući taj Zakon jasno propisuje da se ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene prije stupanja na snagu tog Zakona, dakle, primjenjuje se na ugovore o kreditu koji su sklopljeni nakon 1. siječnja 2010., te na radnje vjerovnika poduzete nakon 1. siječnja 2011. godine.
Nakon ovakvog odgovora banke na tužbu, tužitelj ju je 14. studenog 2019. u cijelosti povukao i kod toga je ostao na pripremnom ročištu održanom 26. studenog pa nije ponudio ni nikakve dokaze. Međutim, banka je izjavila da ostaje kod odgovora na tužbu kojim se upustila u raspravljanje u ovoj pravnoj stvari i ne pristaje na povlačenje tužbe te predlaže da sud u predmetnom postupku donese presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan i traži naknadu prouzročenog parničnog troška.
-Već i sama uskrata pristanka tuženika na povlačenje tužbe ima za posljedicu obavezu suda da donese presudu na temelju koje će tužbeni zahtjev tužitelja biti odbijen… Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost njihova tužbenog zahtjeva, a ako stranka, ovdje tužitelj, u tome ne uspije, što i nije, jer ih nije istakao, budući je povukao tužbeni zahtjev, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njegovih tvrdnja, pa će stoga njegov zahtjev i odbiti, stoji u presudi.
