Iz godine u godinu je Varteks, prije nego što je sad otišao u stečaj, imao je u pravilu manje prihode iz poslovanja u odnosu na rashode. I tako cijelo desetljeće, ako ne i dva.
Zvuči nevjerojatno i teško objašnjivo, ali kontinuirano loše poslovanje nije uopće brinulo većinu glavnih dioničara, sudeći prema odlukama njihovih predstavnika u nadzornom odboru. Ipak, nisu svi u nadzornom odboru bili ravnodušni ili zadovoljni time što poslovanje, unatoč poslovnom gubitku, nekako ide jer se ishodio “oprost” dijela dugova u predstečajnoj nagodbi ili osiguravao novac za krpanje rupa prodajom poslovnih prostora diljem bivše Jugoslavije.
Da takvo poslovanje nije svima bilo po volji, može se zaključiti iz iskaza Stjepana Igreca, bivšeg potpredsjednika NO Varteksa, koji je svjedočio na Županijskom sudu u Varaždinu u postupku protiv bivšeg predsjednika uprave Zorana Košćeca i člana uprave Željka Krčmara, koje se tereti da su nekretninu Varteksa u Beogradu prodali prejeftino, odnosno bez potrebnog odobrenja NO, čime bi počinili zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju.
- Kao član nadzornog odbora bio sam izabran za predsjednika jednog od tri pododbora u Varteksu, pododbora za nekretnine, dok je Boris Santo vodio pododbor koji se bavio poslovanjem društva, a Milan Horvat vodio je pododbor, koji se bavio nagrađivanjima. u pododboru za nekretnine bio je i Varteksov pravnik Marijan Mitrović, koji je bio i član nadzornog odbora, kao i još jedna osoba, zaposlenik Varteksa, koji je predstavljao sindikat, ali ne sjećam se kako se zvao, rekao je Igrec na početku svjedočenja...
Zadaća pododbora za nekretnine, kako je objasnio, bila je nadzor nad statusom svih nekretninama Varteksa, odnosno njihovom kupoprodajom.
-Od predsjednika uprave Zorana Košćeca tražio sam da mi dostavi popis svih nekretnina Varteksa u Hrvatskoj od 2000. na dalje, kao i za Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru od 2002. pa nadalje. Isto tako tražio sam podatke o tome gdje se te nekretnine točno nalaze, kolika je njihova kvadratura, kolika je njihova knjigovodstvena vrijednost, je li za njih napravljena procjena od stručnih osoba. To sam tražio kako bih mogao, ako bi se nešto od tih nekretnina želi prodati, na osnovu toga tražiti od nadzornog odbora suglasnost za prodaju po cijeni koja je predložena, ukazao je Igrec.
Za neke nekretnine, kako je ustvrdio, uprava je dobila suglasnost nadzornog odbora za prodaju, a za neke nije, kao što je bio slučaj za Varteksovu nekretninu u Beogradu, koja se nalazi u bloku ulica Strahinjića bana, Višnjićeve i Gospodar Jovanove.
- Vezano za prodaju te nekretninu na pregovore u Beograd je odlazio u ime Varteksa Željko Krčmar, koji je bio u nekom sektoru, čini mi se da se zvao sektor za imovinu. Uprava je nadzornom odboru prezentirala da je ta nekretnina samo podrumski dio, ukratko, nikakva interesantna nekretnina. No, kad je provedeno vještačenje, utvrđeno je da ima i suteren i kat, ukupno 1.560 kvadrata te da bi se moglo dobiti 1.000 eura/m2 jer je procjenitelj naveo da je na odličnoj lokaciji, točnije u najelitnijem dijelu Beograda, rekao je svjedok.
Čak tri procjene
Nakon što je dobio tu procjenu, kako je nastavio, predočio ju je nadzornom odboru.
- Iz kvadrature od 1.560 m2 x1.000 EUR po m2 proizlazilo je da je nekretnina imala vrijednost 1.560.000 eura i nadzorni odbor je dao suglasnost za prodaju po toj cijeni. Nakon toga, ne znam zbog čega, uprava je angažirala istog procjenitelja da procijeniti nekretninu još jednom i u toj, drugoj procijeni, utvrđeno je da nekretnina ima nešto manje kvadrata, mislim 1.360 m2, kao i puno manju vrijednost, i to 670.000 eura, rekao je Igrec, dodajući da pretpostavlja kako je uprava s procjeniteljem dogovorila da cijena bude manja.
Na pitanje je li vidio tu drugu procjenu, Igrec je rekao da ju je vidio i predočio nadzornom odboru.
- Nadzorni odbor nije se složio s tom drugom procjenom. Na tom nadzornom odboru bio je prisutan i predsjednik uprave Zoran Košćec. Nakon te sjednice, nadzorni odbor nije znao što se događa jer o tome nismo obavještavani od strane uprave. Tek kasnije smo saznali da je uprava društva tu nekretninu ipak prodala za 670.000 eura, rekao je svjedok.
Kako je dodao, nakon druge procjene nekretnine, koju je dala uprava, posumnjao je da nešto nije u redu te je kao predsjednik pododbora za nekretnine našao drugog vještaka u Beogradu, čijeg se imena ne sjeća, ali postoji u dokumentaciji.
- Temeljem procjene tog vještaka, shvatio sam da je ta nekretnina uistinu na izvrsnom položaju, na Kalemegdanu, a taj procjenitelj je procijenio vrijednost nekretnine na 3.120.000 eura, ali se ne sjećam koliko je točno bila navedena cijena kvadratnog metra, rekao je svjedok.
Nisu razgovarali!?
Zamjenicu županijske državne odvjetnice Maju Jurinec Turk je zanimalo je li na sjednici nadzornog odbora, kad je bila predstavljena i odbijena druga procjena nekretnine, rečeno da je nekretnina već prodana. -Nije. Ne znam kada sam saznao da je prodana predmetna nekretnina u Beogradu, odnosno robna kuća. Jednostavno se ne sjećam nakon toliko godina, rekao je svjedok, dodavši da nije bio u toj nekretnini u Beogradu, ali da je vještak utvrdio da se radi o robnoj kući.
Naglasio je pitanje da se nekretnina nije mogla prodati bez suglasnosti nadzornog odbora.
-Međutim, uprava nikad nije dostavljala nadzornom odboru izvješća o prodanim nekretninama. Štoviše, predsjednik uprave tih godina sa mnom nije komunicirao, komunicirao je samo s predsjednikom nadzornog odbora, kao i s Borisom Santo, koji je bio predsjednik pododbora za poslovanje, rekao je svjedok, naglasivši da ni on ni nadzorni odbor nisu uopće bili obavještavani o prodaji drugih nekretnina Varteks, kao niti o naplati.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
