Korona-kriza donijela je ipak i nešto dobro – zatvorena je velika većina trgovina ove nedjelje (i) u nas! Nažalost, to nije posljedica zakonske regulacije rada nedjeljom, koja se (pre)dugo priprema, već privremene odluke nacionalnog Stožera civilne zaštite, koji želi, kako vele njegovi članovi, smanjiti mobilnost jedan dan u tjednu.
Nasuprot tome, kritičari ne vidi nikakvo zdravstveno ili epidemiološko opravdanje za zabranu rada trgovinama nedjeljom te tvrde da će se zbog toga dodatno povećati broj kupaca u trgovinama subotom, dok će vlasnici trgovina s oko 90.000 zaposlenika biti prisiljeni otpustiti njih 15 posto, budući da jedan dan čini toliku udio u tjednu, a isto toliki očekuju pad i prihoda. No, to ne potvrđuju čak ni trgovci, od kojih su neki već ranije zatvorili svoje trgovine nedjeljom, napominjući da im na nedjeljni promet otpada 8-12 posto ukupnog prometa, što se preraspodijeli, dok bi za otpuštanje čak 15 posto trgovaca trebalo u svakoj trgovini biti zaposleno minimalno njih sedam, što ni izdaleka nije slučaj, posebno ne u trgovačkim centrima od čijih vlasnika najčešće dolaze kritike jer bi morale smanjiti zakupninu trgovinama koje više ne rade nedjeljom…
Međutim, kao što pokazuje primjer Švedske gdje zaraza jenjava, iako sve radi, možda za zatvaranje (i) trgovina uistinu nema epidemiološkog opravdanja, ali to ne znači da nema baš nikakvog. Ako ništa drugo, postoji društveni i ekonomski razlog za to, ukazuje Zlatica Štulić, predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, kojoj se čini kako se poslodavci u sektoru trgovine gotovo natječu tko će manje platiti trgovca, a kako ni to nije dovoljno, zapošljavaju se i studenti koje se još manje plaća.
Iako su cijene proizvoda vani iste kao i u nas ili čak niže, pa prometi trgovina rastu, rad subotom iza 13 sati plaća se vani više, i to 50 posto, dok se hrvatskim trgovcima toliko ne plaća ni nedjeljni rad. Naime, zakonski je određeno da se rad nedjeljom plaća više, ali ne i koliko pa to može biti i 50 lipa!? A o plaćanju prekovremenog od 50 do 100 posto, kao što je vani, da se i ne govori.
Stoga ne čudi da plaća u austrijskoj trgovini iznosi 1.523 eura (bruto), i to početnika (prodavača bez škole 1942 eura, blagajnika 2229, voditelja poslovnice 2743...), dok je kod nas prosječna plaća trgovca skoro tri puta manja, iako trgovine u Hrvatskoj mogu raditi 365 dana u godini po 24 sata, izuzev na tri blagdana: 25. prosinca, 1. siječnja i za Uskrs. Nasuprot tome, trgovine u Austriji otvorene su maksimalno 72 sata tjedno jer su nedjeljom uglavnom zatvorene, a subotom rade do 18 sati, kao i u Sloveniji. I trgovac može raditi samo dvije subote u mjesecu, dok tijekom tjedna radi 38,5 sati, a kod nas se ni evidentira sve kada se radi.
Jedan od razloga zašto je sve to u nas moguće, a vani nije, leži u činjenici da se inspekcije prilikom nadzora obavezno javljaju radničkom vijeću ili sindikatu. Kada bi i u nas bilo tako, onda bi se vjerojatno prije postigao dogovor o regulaciji rada nedjeljom, koju bi barem djelomice trebalo prepustiti jedinicama lokalne samouprave, a prvenstveno dogovoru vlasnika trgovina i trgovaca, koji bi trebali za rad nedjeljom ili prekovremene biti plaćeni primjereno kao i druge profesije. Kada bi tako bilo, onda bi se i brže došlo i do dogovora o nedjeljnom (ne)radu.
