Naplaćivanje usluge hitne medicinske pomoći onima koji nepotrebno dolaze na hitni prijem tema je koja je nedavno ponovno aktualizirana u nacionalnim medijima, no iz Ministarstva zdravstva opovrgnuli su takve najave.
Ipak, osobe koje bez opravdanog razloga traže hitnu pomoć stvaran su problem i Objedinjenog hitnog bolničkog prijema varaždinske bolnice. O tome i o drugim izazovima rada u OHBP-u razgovarali smo s dr. Martom Lukačević koja je u veljači preuzela vođenje OHBP-a, a ujedno je prva specijalistica hitne medicine u OB Varaždin.
- Uvijek mi se sviđao taj posao radi dinamike. "Hitnjaci" su specifični, to je poseban mentalni sklop. Ovaj posao je jako naporan i stresan i jedino što nas izvlači je velika požrtvovnost i ljubav prema onome što radimo. Zato se i kaže: "Jednom hitnjak - uvijek hitnjak". Uvijek su me privlačila hitna stanja u pojedinim granama medicine. Nikad se nisam vidjela na odjelu ili u ambulanti, nego više na terenu ili hitnom bolničkom prijemu kao mjestu gdje se brzo rješavaju hitna stanja i gdje je velik obrtaj pacijenata – otkrila nam je svoju motivaciju za odabir specijalizacije.
Rodom je iz Zagreba, no već 20-ak godina živi u Varaždinu gdje je i završila srednju školu.
- Usto, udana sam za Varaždinca pa mislim da se može reći da sam Varaždinka – nasmijala se.
Nakon fakulteta i stažiranja u OB Varaždin, prvo radno mjesto bilo joj je u ordinaciji obiteljske medicine u Čakovcu, a nakon godinu dana prešla je u izvanbolničku hitnu pomoć, gdje je skupila 10-ak godina staža prije dolaska u bolnicu.
- Razlog zbog kojeg sam iz izvanbolničke hitne službe prešla u bolnički sustav je taj što sam željela ispratiti pacijenta do kraja - vidjeti nalaze, dijagnostiku, učinak terapije i što se na kraju dogodi s tim pacijentom. Izvanbolnička hitna služba je prva s pacijentom, i oni bez daljnjega jako puno mogu napraviti. Kad kolege specijalisti dovezu pacijenta, ja im često kažem: ‘Vi ste sve napravili, što ću sad ja?’. No tad slijede nalazi, odluka što dalje, ovdje vidite što se dalje događa s pacijentom – rekla je dr. Lukačević.
Mjesto voditeljice OHBP-a je izazovan posao no, kako kaže, znala je u što se upušta i – zasad joj nije žao, a kao glavni problem istaknula je veliki priljev pacijenata.
Došli jer im je - usput
- Prema podacima od ožujka do lipnja, na mjesečnoj bazi dolazi nam oko 5.000 pacijenata. Od tog broja imamo oko 500 prijema, dakle hospitalizacija, što govori o hitnoći tih 5.000 dolazaka. S time da smo u konstantnoj tendenciji porasta broja pacijenata, neovisno o vremenu, kiši ili velikim vrućinama. U ožujku smo imali 4.800 pacijenata, a u svibnju smo došli na 5.200. Taj broj je u rangu, primjerice, Kliničke bolnice u Dubravi – ukazala je na veliki pritisak pacijenata na OHBP.
Nažalost, ljudi često dolaze sa stanjima koja nisu hitna i zbog kojih bi zapravo trebali otići svom obiteljskom liječniku.
- Velik broj pacijenata nam samoinicijativno dolazi, ponekad zaobilazeći primarnu zdravstvenu zaštitu i obiteljsku medicinu. OHBP nije hitna obiteljska medicina, nego je to hitni objedinjeni bolnički prijem koji služi za hitnu, brzu procjenu, dijagnostiku i liječenje pacijenata. Jednom natisku ili žulju definitivno nije mjesto na OHBP-u, kao ni preventivnim pregledima ako vas malo štreca u grlu a spremate se na more pa želite provjeriti da se nešto iz toga ne razvije. Teško je reći što je nepotrebno i naravno da smo tu za pacijente i da nam nije problem nešto napraviti, ali natisak i slično... Ljudi ponekad i sami priznaju da su došli jer im je usput – rekla nam je dr. Lukačević.
Što je uzrok sve većeg broja ljudi koji dolaze na hitni bolnički prijem, što sve rade i kako izgleda dan "hitnjaka" na OHBP-u, koja kategorija pacijenata predstavlja sve veći problem OHBP-a, ali i zdravstvenog sustava općenito, kako se nose s nedostatkom medicinskih sestara i liječnika te stresom na poslu, te što dr. House i M*A*S*H imaju s tim, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
