Hrvatsko društvo za korporativno upravljanje i menadžment, u suradnji s Fakultetom organizacije i informatike, sastavnicom Sveučilišta u Zagrebu, organiziralo je okrugli stol pod nazivom "Korporativno upravljanje 2.0 – Preuzima li umjetna inteligencija glavnu riječ?". Događaj je održan u četvrtak, 26. lipnja u prostorijama Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu.
U vremenu u kojem umjetna inteligencija sve snažnije utječe na donošenje poslovnih odluka, upravljanje rizicima, analizu podataka i nadzor nad poslovanjem, otvorila su se važna pitanja o ulozi i granicama umjetne inteligencije u području korporativnog upravljanja. Okrugli stol okupio je vodeće stručnjake iz područja tehnologije, prava i menadžmenta, kako bi se zajednički pokušalo odgovoriti na pitanje mijenja li umjetna inteligencija samu prirodu korporativnog odlučivanja i može li, te u kojoj mjeri, zamijeniti ljudsku prosudbu.
Program je započeo uvodnim govorom prof. dr. sc. Darka Tipurića, predsjednika Hrvatskog društva za korporativno upravljanje i menadžment, koji je istaknuo važnost pravovremenog promišljanja o utjecaju novih tehnologija na strukture odlučivanja i odgovornosti. Potom je uslijedilo uvodno predavanje prof. dr. sc. Marine Klačmer Čalope, dekanice Fakulteta organizacije i informatike i članice Akademskog savjeta Društva, koja je dala pregled glavnih trendova primjene umjetne inteligencije u suvremenom upravljanju.
U raspravi koja je uslijedila sudjelovali su prof. dr. sc. Neven Vrček s Fakulteta organizacije i informatike, prof. dr. sc. Hana Horak s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Zvonko Kostanjčar s Fakulteta elektrotehnike i računarstva, prof. dr. sc. Domagoj Hruška također s Ekonomskog fakulteta, te dr. sc. Ema Menđušić Škugor iz odvjetničkog društva Divjak, Topić, Bahtijarević i Krka. Raspravu su moderirali prof. dr. sc. Darko Tipurić i dr. sc. Lana Cindrić.
Sudionici su analizirali primjere konkretne primjene umjetne inteligencije u procesima odlučivanja, poput analize podataka, praćenja regulatorne usklađenosti, upravljanja rizicima, evaluacije rada i izvještavanja u realnom vremenu. Poseban naglasak stavljen je na prednosti koje AI donosi, uključujući brže i objektivnije donošenje odluka, bolju obradu velikih skupova podataka, eliminaciju subjektivnih pogrešaka te značajnu uštedu vremena i resursa.
Međutim, otvorena su i brojna pitanja i dileme, poput ovisnosti o algoritmima, netransparentnosti AI sustava, gubitka ljudske odgovornosti te sigurnosnih i pravnih aspekata. Raspravljalo se o tome može li umjetna inteligencija u budućnosti preuzeti funkciju uprave ili je realnije očekivati njezinu ulogu savjetnika, kao i o mogućnosti uvođenja novih modela, poput hibridnih struktura upravljanja u kojima AI djeluje kao "virtualni promatrač“ u upravnim tijelima.
Zaključno, naglašena je potreba za razvojem novih modela odgovornosti, transparentnosti i suradnje između čovjeka i tehnologije, a osobito važnom istaknuta je uloga edukacije menadžera, članova nadzornih odbora i donositelja politika u pripremi za ovu digitalnu transformaciju.
Budućnost korporativnog upravljanja, kako se čulo na ovom događaju, sve više ide u smjeru simbioze između ljudske intuicije i iskustva s jedne strane, te analitičke snage umjetne inteligencije s druge. Ključno pitanje koje ostaje otvoreno glasi: kontroliramo li mi umjetnu inteligenciju – ili ona već počinje kontrolirati nas?
