Infekcija izavana SARS-Cov-2 virusom u početku pandemije isprva je prepoznata kao primarno respiratorna bolest koja učestalo dovodi do razvoja upale pluća i respiratorne insuficijencije. No, ubrzo je postalo jasno da je spektar simptoma Covida-19 iznimno šarolik te da zahvaća gotovo sve organske sustave.
Najčešći simptomi
Neurološki simptomi Covida javljaju se u čak 80 % hospitaliziranih pacijenata. Najčešći simptomi su glavobolja, bol u mišićima, vrtoglavica, promjena mirisa i okusa te encefalopatija. Kod kritično bolesnih pacijenata mogu se javiti i moždani udar, epileptički napadi, mišićna slabost, neuropatije. Kod pacijenata s blažom kliničkom slikom neurološki simptomi su nešto manje izraženi, iako i dalje relativno česti.
Uzroci oštećenja živčanog sustava su raznoliki i multifaktorijalni. Zasad ne postoje dokazi o direktnom širenju virusa u mozak, već se smatra da imunološki odgovor organizma dovodi i do neuroloških komplikacija. U teških pacijenata s respiratornom insuficijencijom dolazi do manjka kisika u mozgu, što može čak i trajno oštetiti mozak. Posthipoksične promjene mogu se detektirati magnetnom rezonancom, a oštećenja se vide i obdukcijom pacijenata preminulih od posljedica Covida. Drugi mogući mehanizam je učinak SARS-Cov-2 virusa na enzim preko kojeg virus ulazi u stanicu te dovodi do oštećenja stijenki krvnih žila.
Ipak, poremećaj imunološkog sustava ima najznačajniju ulogu u pojavi posebno teških neuroloških simptoma. Proupalni odgovor na infekciju rezultira visokim razinama cirkulirajućih citokina, tzv. “citokinskom olujom”, koja može uzrokovati konfuziju i promjenu stanja svijesti. Proupalni citokini uzrokuju oštećenja mozga aktivacijom mikroglije čak i bez dokaza o prisustvu virusa u moždanom tkivu, a povezani su i s povećanim rizikom za moždani udar ili trombozu moždanih sinusa.
”Magla u glavi”
U muških pacijenata starijih od 50 godina, s težom kliničkom slikom, ili onih koji imaju od ranije poznatu neurološku ili kardiovaskularnu bolest, često se razvija poremećaj stanja svijesti od blage konfuzije preko delirija do duboke kome. Takvo stanje nazivamo encefalopatija. Za razliku od sličnih stanja uzrokovanih drugim virusima, kod encefalopatije uzrokovane SARS-Cov-2 virusom ne nalazimo znakove upale mozga ni u likvoru niti na MR-i mozga, a ni EEG ne pokazuje tipične promjene. Encefalopatija je povezana s većim mortalitetom, dužim boravkom u bolnici i lošijim funkcionalnim statusom pri otpustu. Prema jednoj studiji, trećina pacijenata je otpuštena s kognitivnim smetnjama, poteškoćama u koncentraciji i pamćenju ponekad nazvanim “magla u glavi”. Većina tegoba ipak regredira nakon nekoliko tjedana.
Oštećenja njuha i okusa se često javljaju kao inicijalni sindrom, osobito kod britanskoga i delta soja, a znatno rjeđe kod omikron varijante. Smatra se da je gubitak mirisa uzrokovan upalnim promjenama sluznice nosa, a ne samih neurona u mozgu, no gubitak mirisa mjesecima, pa čak i trajno kod nekih bolesnika, ipak upućuje na oštećenje moždanih struktura.
Mišićna slabost
Čest simptom Covida je i bol u mišićima. Rezultat je generalizirane upale i odgovora citokina, a javlja se kao prvi simptom u čak 40% pacijenata. U manjeg broja pacijenata zabilježeni su slučajevi upale mišića i teškog razaranja mišića. U pacijenata s teškom kliničkom slikom koji su bili na respiratoru, zabilježena su oštećenja perifernih živaca, i to njihovih motornih, senzornih i autonomnih vlakana, što dovodi do mišićne slabosti, osjetnih simptoma ili značajnog poremećaja u regulaciji krvnog tlaka i rada srca te drugih autonomnih živčanih funkcija. Posebno teška komplikacija, sa zahvaćanjem perifernog živčanog sustava, je Guillain-Barré sindrom.
Encefalitis ili upala mozga pokazali su se kao iznimno rijetka komplikacija Covida. Kod tih je pacijenata u likvoru izoliran SARS-CoV-2. Epileptični napadi i epileptični status su opisani kod pacijenta s težom kliničkom slikom. Rijetko su se epileptične atake javljale kao prvi simptom bolesti, bez ostalih znakova infekcije. Kod pacijenata s epileptičnim statusom, većina ih je imala respiratorne simptome, bez ranije poznate epilepsije, no često uz abnormalni nalaz na slikovnim pretragama mozga (MR).
Ostale rijetke neurološke manifestacije COVID-19 bolesti su akutni diseminirajući encefalomijelitis, akutna nekrotizirajuća hemoragijska encefalopatija te sindrom posteriorne reverzibilne encefalopatije.
Post-Covid sindrom: Smetnje i do 12 mjeseci
Dugi Covid ili post-Covid sindrom
Na žalost, sve češće se susrećemo s pacijentima koji imaju tzv. dugi Covid ili post-Covid sindrom. Smetnje se javljaju u pacijenata koji su imali težu kliničku sliku, ali čak i u onih koji su imali blagu kliničku sliku ili su bili asimptomatski. U tih pacijenata smetnje traju minimalno 4 tjedna, a u nekih su prisutne i do 12 mjeseci. Javljaju se u pacijenata koji od ranije imaju neke pridružene bolesti, no i u onih koji su do Covid-19 infekcije bili zdravi. Od simptoma koji se najčešće javljaju izdvaja se značajan umor, opća slabost, nepodnošenje napora, poremećaj spavanja, kognitivne poteškoće popust slabijeg pamćenja i koncentracije koji se često opisuju kao “magla u glavi”. Najčešći dugotrajni simptom je umor, koji može trajati i duže od 3 mjeseca, bez obzira na težinu simptoma u akutnoj fazi bolesti ili na hospitalizaciju. Česti simptomi su i vrlo netipični bolovi u mišićima koji zahvaćaju različite dijelove tijela, pacijenti ih opisuju kao bol, trganje, gnječenje i slično. Može se javiti i dugotrajna vrtoglavica, osjećaj trnjenja ili mravinjanja udova, poremećaj u regulaciji krvnog tlaka i pulsa. Polovica hospitaliziranih pacijenata nije bila u mogućnosti vratiti se normalnim aktivnostima 2 mjeseca nakon otpusta, a dio pacijenata s lakšim oblikom bolesti je i 2 -6 mjeseca nakon infekcije imao poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju na poslu ili kod kuće. Rizik od razvoja dugog Covida dvostruko je veći kod žena, a starija životna dob također predstavlja čimbenik rizika, iako na žalost, u ambulantama susrećemo i značajan broj mlađih žena koje simptomi dugotrajnog Covida značajno opterećuju i ugrožavaju njihovo funkcioniranje u obitelji i društvu. Specifično liječenje na žalost ne postoji, već zahtijeva multidisciplinarni pristup s procjenom stanja, simptomatskim liječenjem analgeticima, vitaminima, anksioliticima, lijekovima za neuropatsku bol, uz fizikalnu terapiju, radnu terapiju i psihološku podršku. Iako je napravljen velik broj studija na ovu temu, puni opseg svih posljedica koje je donijela Covid-19 pandemija, znanstvenici će istraživati još godinama.
