- Vrlo je savjestan, kao i stručan, a njegov znanstveno-nastavni i poslovni angažman je isto tako izvrstan kao i glazbeni, iako nije toliko poznat pa zato neke čudi što se našao među nama, vele profesori Sveučilišta Sjever, opisujući svog novog kolegu dr. sc. Miroslava Škoru, koji je nedavno izabran za asistenta na kolegiju Uvod u ekonomiju na diplomskom studiju ekonomije. Kako se ovaj svestrani glazbenik i poduzetnik, vlasnik vinarije i suvlasnik uspješnih tvrtki Omega Software, Mon Peri i Campus, kojem ne manjka ni iskustvo u politici, (s)našao za sveučilišnom katedrom najmlađeg hrvatskog sveučilišta, pitamo ga na početku razgovora koji smo vodili ovih dana nakon predavanja, i to pod jednim uvjetom: da ne pričamo o politici, posebice predsjedničkim izborima, ali…
- Ne, nije mi ovo prvo predavanje pred studentima jer sam prije ovog na Sveučilištu Sjever imao nastupno predavanje. Naime, kada se dolazi u situaciju u kojoj sam ja, dakle ulaza u znanstveno nastavni sustav, onda je prvo nastupno predavanje koje se ocjenjuje i tek nakon toga slijedi izbor. Tako sam ja izabran u zvanje asistenata na ekonomskoj grupi predmeta prof. dr. Anti Rončeviću. Moj doktorat se odnosi na monetizaciju nematerijalnog vlasništva i modele upravljena prihodima i rashodima glazbene industrije. Međutim, kako ne postoji takav kolegij, onda svoj asistentski dio odrađujem na nekim klasičnim ekonomskim predmetima, kao što su uvod u ekonomiju, marketing, međunarodni marketing., itd.
Kako vam je danas bilo u predavaonici? Kako ste se snašli na Sveučilištu Sjever?
- Danas je bilo gostujuće predavanje o monetizaciji nematerijalnog vlasništva. Bilo je to predavanje ne samo za studente ekonomskog studija, već i one koji studiraju multimediju. Držim da je to itekako korisno jer se nedovoljno zna da vlasnici nematerijenog dobra, poput onih koji se bave književnošću, glazbom, fotografijom i tome slično, koji proizvode originalne stvari, uistinu posjedujuono što proizvedu i imaju pravo na naknadu kada to njihovo vlasništvo ili kreaciju koristi netko drugi.
Pitanje naknada je u glazbenoj industriji dobro riješeno, i to zahvaljujući sustavu kojim se bavi i prof. dr. Ivo Josipović, dok u novinarstvu nije. Prenose se ne samo dijelovi, nego i cijeli članci, fotografije i ostalo, a da se autore ni ne pita, a kamoli plaća naknada za to…
Čest je to slučaj u poslu u kojem je rezultat rada nematerijalno dobro, zvuk, slika, riječ…. Ljudi, nažalost, još uvijek teško percipiraju da netko tko je skladao, napisao ili izumio nešto nematerijalno ima pravo na naknadu. Htjeli to ili ne, živimo u materijalnom svijetu i ono nematerijalno nam je sve manje bitno, a posebice nečije pravo da bude obeštećen za korištenje tog svog nematerijalnog vlasništva.
Vi ste, kao što ste spomenuli, upravo na tome doktorirali. Što vaš doktorski rad pokazao?
Napravio sam istraživanje kojim sam htio utvrditi koliko korelira percepcija dionika glazbene industrije s onim što je donijela digitalizacija, odnosno razumiju li glazbenici, bez obzira jesu li skladatelji, izvođači ili aranžeri, ono što je posljedica činjenice da se glazba više ne sluša na klasičan način, dakle putem kaseta, LP-a Ili CD-a, nego putem Deezera, Youtubea i sl. Radio sam istraživanje na 522 dionika hrvatske glazbene industrije i došao do spoznaja da smo, nažalost, koliko god to izgleda prema van, oštećeni za svoj rad, a istovremeno još uvijek jedan dobar dio samih glazbenika to ne razumije.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti i to već u ponedjeljak prijepodne!
