Nakon tragedije koja se dogodila u petak, 20. prosinca, u Osnovnoj školi Prečko u Zagrebu, u kojoj je život izgubilo sedmogodišnje dijete, a četiri osobe su ozlijeđene. I dok su svi vikend prije Božića otkazali većinu adventskih manifestacija, mnogi u javnom prostoru postavljaju pitanje da li se tragedija mogla izbjeći i što trebamo sada učiniti jednom kada se dogodila. Neki zazivaju zaštitare u obrazovnim intitucijama, no činjenica je da je mentalno stanje mladeži u alarmantno lošem stanju i teško da ćemo u godinama koje dolaze moći u potpunosti izbjeći nove ovakve slučajeve. Oko svega se medijskim priopćenjem javila predsjednica Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju, Mirjana Kolarek Karakaš, koje prenosimo u cijelosti:
"Hrvatsko društvo za preventivnu i socijalnu pedijatriju izražava iskrenu sućut obitelji preminulog djeteta. Daje podršku svoj djeci i nastavnom osoblju nakon teške traume sa željom što bržeg oporavka. Na žalost, ovim činom palo je na ispitu cijelo društvo. Cijena je previsoka, jedan mladi, nevini život. Žalosno je da se mora dogoditi tragedija kako bi nas usmjerila na naše propuste. Postali smo svijesniji da je sigurnost djece u školama dovedena u pitanje, da postojeća briga za mentalno zdravlje djece i mladih nije dovoljna!
Republika Hrvatska donijela je Nacionalnu strategiju za prava djece od 2021.do 2026. sa zadaćom kreiranja i provođenja mjera za unaprjeđenje i zaštitu prava djece. Dakle,sigurnost djece na svim razinama, u rukama je tijela državne uprave, tijela lokalne uprave i samouprave, ustanovama s javnim ovlastima i organizacijama civilnog društva na području obrazovanja, zdravlja, socijalne skrbi, pravosuđa i svim drugim područjima u cilju postizanja kvalitete života djece.
Iz toga razloga osnovana su dva tijela.
Vijeće za djecu,1998.godine, savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske zbog evaluacije ostvarivanja ciljeva nacionalnog strateškog dokumenta koji se odnosi na prava i zaštitu djece, te primjene Konvencije o pravima djeteta.
Ured pravobranitelja za djecu osnovan je 2003. godine sa zadaćom da promiče prava i interese djece temeljem Ustava Republike Hrvatske, nacionalnih zakona i međunarodnih ugovora.
Nesporno je da u budućem vemenu više pažnje i stručnih aktivnosti treba posvetiti osiguranju sigurnog okruženja djeteta ali i mentalnom zdravlju djece i mladih.. Na razini lokalnih zajednica osnivaju se Centri za mentalno zdravlje ali razjedinjenost, fragmentacija cijelog sustava, doprinosi slabijim rezultatima i nedovoljnoj iskoristivosti dostupnih stručnjaka.
Na kraju, ne manje važno, treba osvijestiti : dijete se odgaja u obitelji. Vrijeme provedeno s roditeljima dragocjeno je i nezamjenjivo. U slučaju izostanka primjerene roditeljske pažnje dijete tone u virtualni svijet koji je često povezan sa scenama nasilja i agresivnim igricama. Mi smo društvo koje glorificira silu, okrutnost, a djeca čine što vide u svojem okolišu. Društvene mreže tome uveliko doprinose. Digitalno doba uzima danak na polju mentalnog zdravlja djece i mladih. Djeca su lomljiva i nije teško slomiti ih. Važna je edukacija stanovništva na svim razinama kako bi pravovremeno uočili promjene u ponašanju ili emocionalnom stanju djeteta, razdražljivost, povlačenje u sebe, školski neuspjeh. Važna je ujedno destigmatizacija mentalnih poremećaja, kako bi se pravovremeno potražila pomoć, dostupnost stručnjaka, rana psihološka intervencija.
Našoj djeci, osobito mladima treba dati podršku i potporu i to danas!
Zaštitar i zaključavanje vrata škole riješiti će problem sigurnosti u školama kratkoročno ali ako želimo rezultat na duže staze, moramo prije svega prihvatiti da svi nosimo dio krivnje jer u očima naše djece gradimo svijet lažnih vrijednosti. Danas je najvažnije imati a ne znati! Pokazatelj uspjeha su petice iz znanja u imeniku a tko procjenjuje kakve smo ljude izgradili? Da li je društvo učinilo dovoljno da pomogne mentalno bolesnom mladiću? On vidi svijet sasvim drugačijim očima! Ova tragedija je test za sve nas! Hoćemo li uopće nešto naučiti? Društvenim mrežama kruži Afrička poslovica : Ako selo odbaci dijete, dijete bi moglo zapaliti selo kako bi osjetilo njegovu toplinu! Da li dajemo dovoljno te topline onima koji su zakinuti na bilo koji način? Naše greške platilo je životom jedno nedužno dijete. Učimo djecu istinskim vrijednostima kao što su marljivost, iskrenost, poštenje, dobrota, pomaganje. Nismo svi jednaki ali svi tražimo ljubav i toplinu.
Imperativ je razvijati transdisciplinarni pristup problemu koji uključuje obitelj, odgojno obrazovne institucije, zdravstveni sustav, sustav socijalne skrbi, cjelokupnu zajednicu od vrhovne vlasti do lokalne zajednice.
Prave razloge samoga čina koji nas je sve potresao, možda nikada nećemo saznati ali učinimo sve da se isto više nikada ne ponovi!"
