Predsjednik RH Zoran Milanović održao je studentima Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu predavanje naslovljeno „Globalni izazovi i političko okruženje“, i to u okviru projekta SIMON – Inteligentni sustav za automatsku selekciju algoritama strojnog učenja u društvenim znanostima, kojemu je cilj razviti algoritme koju pomažu kod donošenja odluka u društvenim znanostima, prvenstveno obrazovanju i poslovanju.
Priznavši da mu umjetna inteligencija nije bliska, Milanović je na početku ukazao na velike izazove koje donosi.
-Umjetna inteligencija može biti opasna i manipulabilna u politici i u društvenim odnosima. Njome se može fantastično manipulirati, krasti i varati. Jutros sam vidio skeč koji djeluje stvarno, kao da nije fake, iako je tako najavljen. Vodeći novinari iz CNN-a objašnjavaju zašto lažu i zašto cijelo vrijeme govore iz brifinga koji mu je sastavio netko u nekoj državnom instituciji i na kraju kažu:, odgovor na ova pitanja nećete dobiti nikad. Kada bi se to, a već se događa, upotrebilo u političkoj utakmici, to je moćno oružje, jer dok objasniš da je riječ o laži, to je već preputovalo svijet jer, kao što dobra poslovnica kaže, dok istina obuva cipele, makar i mokasine, laž već pretrčava cijeli kvadrat, upozorio je Milanović, naglasišvi da je posebno velik potencijal za zlouporabu umjetne inteligencije u demokratskom procesu u kojem bi informirani građani trebali odlučjevati i donositi odluke o tome kako žele da izgleda društvo, kako žele da se distribuira novac, kakve vrijednosti vrijede u zajednici i tome slično te da će se time u budućem manipulirati sve više.
Dok je za gospodarstvio i prirodne znanosti rekao da su mjerljivi, politiku vidi kao vrstu umjetnosti i alkemije.
-Organska kemija je mjerljiva, čovjek je proniknuo u dubine misterija i to kvantificirao, izrazio nekim projektama, ovdje ima matematičkim formulama, no u politici to nije moguće i zato toliko varalica i lopova. O imenima nećemo sada, da ne uvalim u probleme vaše profesore koji su u društvenom sustavu i ovise o javnom novcu i to je tako, rekao je Milanović.
Središnji dio predavanja posvetio je propitkivanju svrhe djeovanja hrvatskih dužnosnika, osobito na međunarodnoj sceni.
-Koji je agency Republike Hrvatske 30 godina nakon što je zemlja oslobođena, odnosno 35 godina nakon što je zemlja obranjena uz cijenu koju nije platila ni približno nijedna druga europska država, ne računamo li Ukrajinu, ali to nije EU i teško da će i biti. Hrvatska je dio zapada, što smo uvijek bili, zato nam ne treba posebna potvrda. I šta sad? Borba za europske fonde, ako to je smisao života. Ili da čuješ što je ili da prepoznaš i probaš shvatiti što radi Berlin? Ili da to posredno saznaješ preko Brisela, a onda to ističete cijelo vijeme kao hrvatsku nacionalnu politiku i naše interese, zapitao je Milanović.
Zatim je zapitao imamo li svoju nacionalnu i vanjsku politiku.
- Možemo li ih imati kao državu od, rekao bih, četiri milijuna ljudi jer želim vjerovati da nas toliko ima, ali neće nas biti više od toga, bit će nas manje. Kad gledate povijesnu projekciju, prije 150 godina Hrvata je bilo 2,5-3 milijuna. Ovolika brojnost je čudo. I za sve narode svijeta, odnosno Europe, je čudo da smo se uopće toliko namnožili jer ništa na to nije ukazivalo, ni po kakvoj povijesnoj inerciji, da će se toliko ljudi roditi i da će priživjeti. Dakle, mi moramo u stvari biti sretni što nas, i mi i Nijemci i svi ostali narodi koji sad polako izumiru, što smo ikada postali tako brojni i na kraju ostvarili svoju nacionalnu državu koja je najveća vrijednost koja postoji, kolektivno, za mene, ustvrdio je predsjednik RH.
Ukazao je da za očuvanje populacije treba imati stopu fertiliteta veću od 2, dok Hrvatska ima 1,4, a Južna Koreja tek 0,5.
- Bijeli čovjek nestaje. Imali smo veliku povijestnu epizoda u kojoj smo - sad ću govoriti, kao pripadnih tog kluba s kojim, u stvari, ne imamo ništa jer smo mala nacija s juga - uspjeli zadominirati svijetom, isterorizirati, porobiti i pobiti milijune ljudi. I sad naše vrijeme prolazi, ustvrdio je predsjednik RH.
Milanović nije ni ovaj put skrivao skepsu prema politici EU.
-Govore, primjerice, da je Rusija, u izolaciji. Uvijek sam bio skeptičan - all things Russian. Nikad nikakvi poslovni, politički odnosi jer mi je to naprosto... daleko. Bolje o tome kako ćeš biti u nekom konstruktivnom odnosu sa susjedima, Srbijom, Mađarskom , Slovenijom... Rusija to je daleko. Rusija je kao u izolaciji. A tko ih izolira? Koliko ima ljudi na svijetu? Od svih tek 12% svjetske populacije. Ostalih 85% i 10% je neutralno ostali nas ne mogu žive vidjeti. Mrze nas. Smatraju nas eksploatatorima i nasilnicima koji kroz demokratizam, nasilja demokracije, provode svoju volju i svoje ekonomske interese i još u sto drža lekcije. To se najteže trepe.
Nekakva njemačka delegacija pod vodstvom Angela Merkel, koja je bila zadnja suvisna državnica sa svim svojim njadostacima, otišla bi u Pekin i tamo bi prvo započeli misu gdje bi Kinezima objašnjavali petoknjiže ljudskih prava. Nakon toga išli tržiti svoje aute i strojeve, svoju mašineriju za industrijsku proizvodnju, svoje brodske propelere koji i dalje čine značajan dio financjskog udjela u konstrukciji kineskih brodova. Svoje brodske motore, tu su još uvijek imaju primat, uskoro će i to izgubiti. I šta ćemo onda mi, koliko će njemačkih turista imati novaca da dođe u naše skupne hotele? A od toga živimo. Od toga, dakle, provodimo svoj agency, svoj cilj, svoje djelovanje. Kao što voda ima agency da se širi svuda i da oništava obalu i to uspjeva s vremenom, tako i mi moramo imati agency. Šta je naš agency? Šta bi trebalo biti glavno razmišljenje i u stvari jedina prava uporišta točka svakog državnika. Da svakog državnika, po time ne mislim samo na predsjednika i na premijera, nego i na one koji svojim položajem i radom direktno utječu na ključne državne poslove, ukazao je.
Milanović, koji se bio u diplomaciji 12 godina, prisjetio se samitima Europske unije prije više od deset godina kada su donošene odluke koje su imale najzravnije utjece na rat u Ukrajini.
-Sušao sam i gledao što se tamo događa, nitko drugi iz Hrvatske nije. Ne samo to, nego nitko drugi iz Europske unije od onih koji su tada bili tamo više ne postoji kao političari i političaka. Jedino Viktor Orban i Mark Rutte, koji je sada glavni tajnik. Svi drugi su otišli. Većina je živa, ali više nisu akteri. Ja sam i dalje nekakav akter i o nekim stvarima neću šutiti jer sam ih vidio i neću prihvatiti ono što veli glasnogovornik Europske komisije kao istinom. Zašto? Jer se direktno tiču naše sudbine i našeg sutra. Naše djece, naših unuka, vas koji studirate, rekao je.
Svijet se, kako je naglasio, promijenio strahovito u zadnjih 30 godina.
-Odnosi velikih sila su se promijenjali strahovito.
Države koje su bile de facto na koljenima prije 30 godina, sada to više nisu. Kina, država od milijardu ljudi i s ogromnim potencijalom, ogromnim znanjem, koja čega god se prihvatila, ostvarila je uspjeh. A prije 10 godina, 15 godina, vodeći britanski mediji su je podcjenjivali. Inače, ako želite, prepoznat sljedećeg pobjednika, samo pogledajte koga danas trešaju britanski mediji. Taj će sutra biti na tronu. Za kinesku autoindustriju prije 15 godina tvrdili su da nikad neće konkurirati Njemačkoj i zapadnoj industriji, a zadnju godinu dana je tekako konkurirala. U Njemačkom su proizvodile dva milijuna automobila manje nego 2018, ukazao je Milanović.
Budući da ne možemo tiskati novac kako SAD, Milanović smatra da nam interes treba biti da u razmjeni s državama budemo uravnoteženi.
-Hrvatska bi trebala imat uravnoteženu platnu bilancu. Naša i sve druge ekonomije su uglavnom uslužne ekonomije i Hrvatska kroz sektor usluga, turizam prije svega, ostvarivala je u zadnjih deset godina po prvi put u svojoj povijesti, ali zakratko, suficit platne bilance. To znači da je Hrvatska, koja uvijek izvozi manje, to kompenzirala kroz relativno skupe i relativno sofisticirane usluge koje je prodavala europskim prije svega i drugim državama. Naravno, pod uvjetom da ti ljudi imaju dovoljno novace, da njihove ekonomije funkcioniraju na dovoljno zdrav i otporen način, da si to mogu priuštiti jer to je neka vrsta luksuza. Turizam je luksus. Kad imaš sve drugo, onda putuješ i trošiš novac na relativno skup smješta i na relativno skupe obroke. No, tako nije više. Imamo deficit platne bilance. Imat ćemo sve veće i veće, to se već pokazuje, deficite proračuna. Deficit konsolidirane države je na 2,99,9, ispod 3%, što se smatra dopustivom granicom po kriterijima konvergencije. Suprotno onome što tvrdi vlast, upravo na grbači lokalne samouprave, koja se može zaduživati pod vrlo strogim uvjetnjima koje nacire državni fiskus, tako je politička vlast, ministarstvo financija. Država se može zaduživati, ukazao je Milanović upozorio da na primjeru Cipra su male zemlje podložnije tržišnim nestabilnostima.
Unatoč kritikama, ipak vidi koristi od ulaska u EU, osobito u znanosti i gospodarstvu, što se vidi po BDP. a osobito kupovnoj moći koja iznosi 53 tisuća američkih dolara per capita.
-U Hrvatskoj sve je skupo, sve je najskuplje, ali tu se gleda i računa milijun drugih stvari. Pa i, recimo, pristup zdravstvu na kojeg se isto žalimo. Ali u Hrvatskoj nećeš umrijeti na cesti za razliku od Amerike gdje ti pogledaju, kad si u hropcu s pjenom na ustima imaš li osiguranje.
Tako je u velikom dijelu svijeta. U Hrvatskoj nije tako. Dakle, po tim parametrima mi nismo gubili vrijeme. Japan je po tom pokazatelju malo više od nas. Dakle, ipak idemo naprijed. Ali what's the agency? Šta je naš smisao? Je li naš agency da zadržavamo pravo da otvoreno govorimo o stvarima kako ih vidimo u svijetu, a da se nužno ne zamjerimo Amerikancima i Nijemcima, ali da naprosto ne idemo uvijek niz dlaku. Da li ponavljamo sve one bedastoća koje čujemo često iz Berlina i drugih gradova, koji su evidentno na štetu te države. I mi svi trebamo kroz hipnotizirane miševi slijediti i to praviti. Ili napraviti distancu, kao što je govorio Maček, Vlatko Maček, kad se veliki tuku mali idu pod stol. To je odlična startna osnova za razmišljanje, ali nije dobra realizacija. Dakle, kad se veliki tučeju, mali ne idu pod stol. Mali se maknu od stola. Pod stol idu pijanci i kukavice. Dakle, ne vidiš ništa, ako je stoljak na stolu, ništa ne vidiš. Srušit će ti se stol na glavu, ali se trebaš odmaknuti, ustvrdio je Milanović koji je problematizirao posjet ministra Grlić Radmana Turkmenistanu, dok se zaobilazi Gruzija.
Govoreći o vanjskoj politici, posebno se osvrnuo na priliku u BiH.
- Imali smo Daytonski sporazum. Imamo situaciju da Hrvate u BiH maltretiraju. Sorry, ali to se drugičije ne da nazvati. Znamo što im kradu prava koja su im propisana sporazumom. Što je hrvatska vlada napravila po tom pitanju? Nešto je. Gunđa. Ali to radim i ja. Ali ja nisam vlada. Ja nemam instrumente da to provedem na način na koji to države rade, rekao je Milanović te podsjetio na stradanje Hrvata tijekom rata.
Zadatak državne vlasti je, kako je naglasio, osigurati otpornost.
-I to kako da ti ni nakon potresa ne treba posebno fond za oporavak, nego da to podneseš sam na svojim leđima i elasticitetom vlastite kralježnice. Država tome služi, ukazao je.
