Podravkin miješani kruh pšeničnim i heljdinim brašnom te orasima od 400 grama, koji je do neki dan koštao 1,59 eura, sad u Konzumu košta 2,19 eura. Do skoka cijene za gotovo 40 posto, došlo je tako naglo da u najvećem trgovačkom lancu nisu stigli ispisati ni nove naljepnice s većim iznosom, već su na starima kemijskom olovkom prekrižili staru, nižu cijenu, te ispisali novu, višu cijenu!?
Sudeći prema ovome poskupljenju dan uoči sastanka Vlade i trgovaca, jasno je tko će (opet) pobijediti, a tko na kraju platiti u novom nadmudrivanju oko zaustavljanja (ne)opravdanog rasta cijena, odnosno inflacije po kojoj smo već vodeći u eurozoni, a još se najavljuju nova poskupljenja za koja nadležna ministarstva ne vide razlog zbog niske cijene električne energije i drugog. Stoga je i najavljena nova, veća lista proizvoda s ograničenim cijenama do kraja mjeseca, koja će uključivati i kruh, ribu te još neke proizvode, ukupno njih pedesetak.
Rast cijena roba i usluga izrazitije je počeo napadom Rusije na Ukrajinu 2022. godine, a još više uvođenja eura prije dvije godine, što se nesretno poklopio baš s jačanjem ruske agresije. Da nje nije bilo, možda bi bila manja neopravdana poskupljenja, koja su se htjela spriječiti i mjerama iz Nacionalnog plana zamjene hrvatske kuna eurom, od koje možda najvažnija nikada nije uvedena.
U tom dokumentu, koji su pred sobom imali Vlada RH i HNB još u prosincu 2020. godine, bile je predviđeno uvođenje tzv. crne liste, odnosno mogućnost prijave i objave proizvoda te usluga za koje kupci sumnjaju da su neopravdano poskupjeli uoči 1. siječnja 2023, kada je euro uveden i u nas kao službena valuta. Te liste, koje su se pokazale jako dobrim u drugim zemljama, bile su predviđene za obaju na internetskoj stranici euro.hr, koju su za informiranje i pitanja građana u vezi zamjene kune s eurima pokrenule Vlada RH, HNB, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja te Ministarstvo financija.
-Poduzeća, koja će pokušati zlorabiti proces uvođenja eura da bi povećala cijene na štetu potrošača, snosit će posljedice na način da će se njihova imena moći naći na popisima prijavljenih za lošu poslovnu praksu (tzv. “crne liste”), koji će se objavljivati na službenoj web-stranici uvođenja eura (www.euro.hr) i putem drugih kanala informiranja, stoji u Nacionalnog plana zamjene hrvatske kuna eurom.
Time će se, kako se pojašnjavalo, osim vodeće uloge nadležnih tijela - Državnog inspektorata i drugih nadzornih tijela - u kontroli provođenja obveze dvojnog iskazivanja cijena i ispravnog preračunavanja, važnu ulogu imati i potrošači.
-Građani će moći svoje pritužbe na trgovce i pružatelje usluga za koje smatraju da su neopravdano povećali ili neispravno preračunali cijene prijaviti nadležnim tijelima, koje će, nakon što utvrdi osnovanost pritužbe, postupati u skladu s ovlastima iz zakona o euru kao i drugim posebnim propisima te će njegovo ime staviti na “crnu listu”, navodilo se Nacionalnom planu.
Postojanje takvih popisa, kako se posebno naglašavalo, poduzetnike će dodatno potaknuti na etično ponašanje u postupku konverzije.
-Građani će biti pozvani aktivno se uključiti u prikupljanje informacija o neopravdanom povećanju i neispravnom preračunavanju cijena, stoji u Nacionalnom planu u kojem također piše i da će “detaljno praćenje cijena i izvještavanje o njihovu kretanju početi uoči stupanja na snagu obveze dvojnog iskazivanja cijena”!
Popisi artikala i usluga s cijenama, koje zovemo “crne liste”, zapravo je metoda praćenja kretanja cijena poznata kao “price watch”, koji preporuča Europski savez potrošača svim zemljama koje uvode euro. Sloveniji je, primjerice, svoje tolare zamijenili eurom još 1. siječnja 2007. godine, a samo od 29. prosinca 2006. do 1. siječnja 2007. primljeno je 750 prijava potrošača o poskupljenjima. Potrošači su dojavljivali sporne cijene artikla i usluga putem internetskog obrasca Savezu potrošača Slovenije, koji je počeo pratiti kretanje cijena već u veljači 2006. godine. No, poskupljenja nisu zamijećena sve do studenog, a mjesec dana kasnije je javno objavljen popis skupljih artikala i usluga s obrazloženjima trgovaca i davatelja usluga na temelju kojih su kupci sami zaključivali što je (ne)opravdano poskupjelo.
Unatoč ovakvom i sličnim iskustvima te Nacionalnom planu, kod nas je uvođenje dvojnih cijena u rujnu na kraju ispala praktički jedina zaštita od neopravdanih poskupljenja, ali bez rezultata. Besmislena je bila i kampanja Euro je naš novac, Euro na kotačima i slične aktivnosti za koje je izdvojeno 25 milijuna kuna, dok su naše udruga potrošača dobile 750 tisuća kuna samo za provjeru ispravnosti konverzije kunskih cijena u eure, ali ne i duge aktivnosti. Zašto je tome tko, odnosno gdje su se izgubile “crne liste”, odgovora nema, izuzmu li se pokušaji svaljivanja odgovornosti na udruge potrošača…
