Saborski zastupnik i zamjenik gradonačelnika Varaždina Miroslav Marković u Hrvatskom saboru otvorio je pitanje postupanja USKOK-a i DORH-a u varaždinskom dijelu afere Šincek, posebno oko ponovnog izdavanja dozvole Tipos Resursu 2019. godine i nepostupanja nadležnih institucija nakon službenih upozorenja 2021.
- Tražim samo ista mjerila za Gospić i Varaždin. Ako USKOK u Gospiću istražuje službene osobe koje su Šincekovim tvrtkama omogućavale dozvole, onda javnost ima pravo znati provjeravaju li se na isti način okolnosti izdavanja i zadržavanja dozvole u Varaždinu - poručio je Marković.
Tipos Resursu je u siječnju 2019. nakon utvrđenih nepravilnosti ukinuta dozvola za gospodarenje otpadom na lokaciji bivšeg Mundusa. Tvrtka je već sljedećeg dana podnijela novi zahtjev, a 26. veljače dobila je novu dozvolu, pri čemu je dopušteni kapacitet povećan s 5.000 na 10.000 tona.
Marković je podsjetio da je 2021., kao načelnik Stožera civilne zaštite Grada Varaždina, Županiji službeno dostavio dokumentaciju nadležnih tijela i zatražio preispitivanje dozvole. Županijsko tijelo nije pokrenulo postupak pozivajući se na to da nije zaprimljen zahtjev Državnog inspektorata. Resorno Ministarstvo naknadno je pojasnilo da tijelo koje je izdalo dozvolu može postupak ukidanja pokrenuti po službenoj dužnosti i bez prethodnog zahtjeva inspektora, ako utvrdi postojanje zakonskih uvjeta. Marković je upravo te okolnosti istaknuo i u saborskoj replici.
- Kazneni zakon poznaje odgovornost i za nečinjenje kada osoba koja je pravno obvezna spriječiti zakonom opisanu posljedicu to propusti učiniti. Zato je legitimno pitati ne samo tko je otpad dovozio i zakapao, nego i je li netko u institucionalnom lancu imao informacije i ovlasti, a nije postupio - rekao je Marković. Članak 20. Kaznenog zakona doista propisuje mogućnost odgovornosti za nečinjenje pod tim uvjetima.
Posebno je zatražio da se utvrdi je li provjerena uloga tadašnjeg glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića. U javnosti su objavljeni podaci i fotografije o njegovim privatnim kontaktima sa Šincekom, a Marković je iznio sumnju u nepristranost službene osobe koja je postupala u predmetu s izdavanjem dozvola s osobom iz neposrednog Šincekova kruga. Naglasio je da sama ta okolnost ne dokazuje kazneno djelo, ali smatra da može otvoriti pitanje nepristranosti koje bi nadležna tijela trebala provjeriti.
- Zato sam glavnog državnog odvjetnika pitao vrlo konkretno: je li USKOK ispitao tko je i na temelju čega 2019. omogućio ponovno izdavanje dozvole, zašto se 2021. nakon službenih upozorenja nije postupalo, kakva je bila uloga Andrije Mikulića i jesu li provjerene sve okolnosti koje su mogle utjecati na nepristranost ljudi u lancu izdavanja i ukidanja dozvole? Ako je takva istraga opravdana u Gospiću, isti kriterij mora vrijediti i u Varaždinu - istaknuo je.
