U Varaždinskoj županiji ima 138 udomiteljskih obitelji i 287 udomljene djece s područja cijele Hrvatske. Jedna od njih je varaždinska obitelj Snježane i Vojina Dojčinovića, koji su nam uoči Dječjeg tjedna objasnili s kakvim se izazovima susreću udomitelji za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Neki bi već “digli ruke” od svega
Zamisao o tome da otvore vrata svoga doma brojnoj djeci koja trebaju odgovarajuću roditeljsku skrb krenula je nakon neobaveznog razgovora s prijateljima, koji su također udomitelji.
- Prijatelj nam je predložio da bi mogli udomiti dijete jer imamo praznog prostora, a u to vrijeme je suprug ostao bez posla pa je imao viška slobodnog vremena i tako je krenulo. Uz to, moja je majka ranije čuvala djecu poznanika iz ulice, tako da sam i odrasla u sličnom okruženju pa mi nije bilo strano čuvanje “tuđe” djece - prisjeća se sugovornica Snježana(56), koja je sa suprugom Vojinom (57) član Udruge udomitelja za djecu i mlade Varaždinske županije “Zipka”, prvom i jedinom Udrugom udomitelja u Hrvatskoj koja je uvela novu socijalnu uslugu – organizirano stanovanje za mlade koji izlaze iz udomiteljstva.
Kroz kuću obitelji Dojčinović prošlo je 15-ak djece različite životne dobi, od najmlađe djevojčice koja je imala samo četiri mjeseca do srednjoškolaca kojih je bilo najviše.
- Trenutno smo udomili troje – braću od 19 i 15 godina starosti te dječaka od 16 godina. Braća su kod nas već sedam godina, što je, zapravo, najdulje razdoblje koje je neko dijete provelo kod nas, dok je 16-godišnjak iz Splita došao prije tri godine, govori.
Udomljena djeca su stalno kod njih, ne idu doma ni vikendima, s roditeljima su u slabom kontaktu.
- Oni su kao naša djeca, a imamo troje vlastite djece te među njima, moram naglasiti, nikada nije bilo nikada nikakve svađe ni ljubomore - govori Snježana.
Dodaje da su njezina djeca bila srednjoškolci kada su se odlučili udomiti prvo dijete iz Centra za socijalnu skrb.
- Nikada među djecom nismo radili razlike i to je bitno. Nismo ih dijelili da su jedni “naši”, a drugi nisu. Poslove su radili svi, naravno one koje su mogli, od pranja i pospremanja suđa nakon jela, pospremanja vlastitih kreveta i čišćenja sobe. Kako su morala poslušati moja djeca, tako su morala i udomljena - govori sugovornica.
Iako volite djecu, priznaju da nije lako biti udomiteljska obitelj jer dolaze djeca različitog karaktera, navika i starosne dobi.
Kroz sve te godine iskustva su bila različita.
Više o iskustvu ove obitelji čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
