Zašto su za pokolj na Ovčari, kao i razaranje Vukovara, Škabrnje i slične tragedije u najboljem slučaju okrivljeni samo lokalni pobunjenici, odnosno nema vrha JNA i Srbije, iako su oni sve isplanirali? Zašto Srbije nema u presudi srpskom zločinačkom pothvatu u BiH? Zašto Mladić nije osuđen za zločine u Hrvatskoj? Zašto je od svih ratnih operacija 90-ih samo Oluja bila predmet interesa haaškog tužiteljstva, a Herceg Bosna jedina inkriminirana politička tvorevina, čime se širom otvaraju vrata sudskim progonima Hrvata u BiH i nakon prestanka rada Haaškog suda, koji je osnovan (i)zbog zadržavanja političkog utjecaja vanjskih sila na ovim prostorima?
Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara Višnja Starešina, novinarka, publicistkinja i redateljica dokumentarnih filmova, u knjizi „Hrvati pod KOS-ovim krilima – Završni račun Haaškog suda“, koja je u utorak, nakon Zagreba, predstavljana i u Varaždinu, odnosno Pastoralnom centru Varaždinske biskupije koji je bio popunjen gotovo do zadnjeg mjesta posjetiteljima kojima se na kraju promocije obratio biskup Josip Mrzljak.
O autorici i knjizi uvodno je govorio prof. dr. sc. Željko Tanjić, rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koje je i sunakladnik intrigantnog djela u kojem autorica ukazuje na ključnu ulogu KOS-a, odnosno oficira JNA za „bezbednost“, u pripremi i izvršenju ratnih zvjerstava, ali i njihov utjecaj na rad haaškog suda, poglavito tužiteljstva.
Utjecaj KOS-a i sličnih službi, kako ukazuje autorica, osobito je došlo do izražaja nakon što je šef kontraobavještajaca, general Aleksandar Vasiljević, postao svjedok tužiteljstva, čiji je prvi operativac Graham Blewitt, Australac poznat po montiranim procesom “hrvatskoj šestorici” u Australiji, bio glavni protivnik procesuiranja vrha JNA, KOS-a i rasvjetljavanja uloge srbijanske vlasti u ratu u Hrvatskoj i BiH. A kada postoje montirane i politički motivirane optužnice, kakvi mogu bili sudski procesi i presude, ukoliko su osuđujuće?
Vodeće KOS-ovce optužnice, međutim, nisu zaobišle samo u Haagu, već i u Hrvatskoj. Tu su njihovi suradnici nastavili djelovati i nakon raspada Jugoslavije, ubacujući se u vlast, politiku, policiju, sigurnosne službe, obrazovanje, medije, gospodarstvo … Zbog toga utjecaja Hrvatska se ne može razvijati. (opširnije u sljedećem broju tiskanog izdanja Varaždinskih vijesti)
