U pravu je čelnik reformista Radimir Čačić kada kaže da se na varaždinsku regiju, odnosno Varaždinsku županiju i grad Varaždin nekada gledalo puno bolje nego danas. Međutim, šteta što ni sada, kao ni nikada prije, nije pojasnio što se to uistinu dogodilo zbog čega je ne samo stao razvoj, nego su u Varaždinu i okolici u jednom trenutku počela uhićenja i pritvaranja političara, poduzetnika i ostalih kao gotovo niti u jednoj drugoj sredini u Hrvatskoj, posebice ne u susjednom Međimurju u kojem – iz razloga koji se mogu samo nagađati - nije zabilježen baš niti jedan slučaj privođenja.
Tek nakon policijskih spektakala za mase i stvaranja sudskih slučajeva, a ne samo zbog krize, nečije nesposobnosti ili nečeg trećeg, Varaždin su počeli zaobilaziti investitori, a varaždinska poduzeća gubiti vrlo ozbiljne projekte, poput izgradnje zagrebačke IKEA-e. Naime, Zagorje-Tehnobeton imalo je praktički već dogovoren taj posao, ali nakon pritvaranja njegovog direktora Miroslava Bunića strani je investitor žurno odustao od tog angažmana. Nažalost, nije to bio jedini takav slučaj. Nešto slično dogodilo se kod ugovaranja zagrebačke Supernove. Zbog osobno i politički motiviranih prijava, a uz pomoć dvojbenih svjedoka, kako će vrijeme zacijelo pokazati, u probleme nije zapadao samo glavni izvođač, nego lančano i kooperanti koji su propadali a zaposlenici ostajali na cesti ili u najboljem slučaju na minimalcu. A tamo gdje nema posla, nema ni odvjetnika, primjerice, pa su tako i oni odlazili iz Varaždina u Zagreb, a u takvom preseljenju nisu bili jedini.
Zašto Čačić ne progovara o tome što su stvarni uzroci današnjega stanja u Varaždinu i Varaždinskoj županiji sigurno nije to što on ne zna, već šuti jer je zapravo jedan od njih, kao što je bio i jedan o razloga uzleta iza kojeg je, doduše, bilo svega i svačega. Naime, Varaždinska županija, kao i grad Varaždin, bili su velika gradilišta i svi su tada dobro živjeli - naročito neki - dok je vladalo kakvo takvo savezništvo između Čačića i bivšega varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehoka. O tom savezu najbolje svjedoče stari izborni plakati na kojima se smiješe naslonjeni jedan na drugog. Iza tog javnog savezništva, međutim, cijelo je vrijeme tinjao rivalstvo koji je postalo potpuno jasno 2008. godine. Tada je Čačić smijenjen s mjesta župana zbog, kako je rekao njegov nasljednik Zvonimir Sabati, zbog toga što je stvorio obveze od 830 milijuna kuna JPP projektima, kao i autokratskog vladanja te pokušaja izbacivanja HSLS-a iz vlasti.
No, Čačića ne bi mogli smijeniti županijski vijećnici HDZ-a i HSS-a bez ruku vijećnika HSLS-a koji je bio lokalni partner HNS-a, ali i HDZ-u na nacionalnoj razini, što se itekako honoriralo varaždinskom gradonačelniku i gradu Varaždinu dodjelom državnih parcela i tome slično. Zašto su liberali odjednom uskratili podršku Čačiću kao županu više je razloga, a glavni je vjerojatno taj što se tadašnjem predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu uopće nije sviđala Čačićeva parola u kojoj je najavljivao da će se i Hrvatska učiniti uspješna poput Varaždinske županije. Da nije bilo toliko ambiciozan i samouvjeren pred nosom Sanadera, Čačića se zacijelo ne bi diralo u Županijskoj skupštini.
Nakon smjene Čačića uslijedili su teški dani za narodnjake, osobito varaždinski HNS iz kojeg su otišli i neki od osnivača. Ostali su oni vjerni Čačiću koji liberalima nisu oprostili ono što su napravili u Županijskoj skupštini 2008. godine. Stoga godinu dana kasnije nastaje kaznena prijava protiv varaždinskoga gradonačelnika Ivana Čehoka i njegovih suradnika, kao i Davora Patafte i još nekih poduzetnika, koju je u ime vijećnika HNS-a potpisao Goran Habuš. Za to je naravno nagrađen mogućnošću da bude ne samo kandidat za varaždinskoga gradonačelnika, nego i saborskoga zastupnika, ali je potonje odmah uprskao, dok slično sada radi s funkcijom gradonačelnika zbog dvojbenih zapošljavanja i još više nerješavanja problema i izostanka projekata...
Kaznena prijava narodnjaka zbog sklapanja ugovora o MBO-u i zamjene zemljišta urodila je plodom 2011. godine. I to kakvim! Tada je Čehok odveden u Remetinec iz kojeg je dao ostavku, pa su u Varaždinu uslijedili izvanredni izbori. Zapravo, tada je u Varaždinu započelo izvanredno stanje jer su zaredala i nova uhićenja koja nisu zaobišla ni poduzetnike u okolici Varaždina, kao one u Farmalu kao da su oni jedini u Hrvatskoj „nagrađivali“ liječnike za propisivanje njihovih lijekova, a svi ostali su bili sveci.
Među uhićenim je bio, kao što je u uvodu spomenuto, i čelnik Zagorje-Tehnobetona kojemu se, uz ostalo, na teret stavlja i nekakvo pogodovanje u vezi POS-a u Jalkovečkoj. Naravno, kao i u svim drugim slučajevima, sud će i tu nakon suđenja reći što je uistinu posrijedi, ali već sada pada u oči da je Zagorje-Tehnobetonu u tom, kao i u nizu drugih sličnih poslova, jednaki partner u omjeru bio Čačićev Coning. Iz kojeg, međutim, nikada i nitko nije bio čak ni priveden, a kamoli pritvoren ili ne dao bog optužen, iako se o njegovom poslovanju uistinu svašta govorilo i ovih dana, počevši od ORaH-ove tvrdnje da Čačić ništa ne radi bez osobne koristi, pa do prozivki varaždinskog odvjetnika zbog prodaje Coningovog hotela u Senju…
Ako se takve i slične dvojbe konačno ne rasvijetle i ne utvrdi što je zapravo posrijedi, teško da Varaždin, Varaždinska županija i Hrvatska mogu očekivati bolje dane.
