Stožerni brigadir Ivan Korade,, zapovjednik varaždinske 7. gardijske brigade, podignuo je hrvatsku zastavu nad oslobođenim Kninom, a varaždinske »Pume« ponijele veliki teret oslobađanja grada, izvještavale su Varaždinske vijesti svega par dana nakon oslobođenja Knina 1995.
U članku „KNINSKA ULAZNICA ZA POVIJEST“ navodilo se da je „subota, 5. kolovoz 1995. godine, 10 sati — trenutak nakon kojeg u novoj i demokratskoj Hrvatskoj više ništa neće biti kao prije, trenutak koji će u povijesti ostati zapisan kao simbol pada kninske četničke tvorevine i trenutak konačnog i definitivnog povratka starog kraljevskog grada Knina u sastav samostalne i suverene Hrvatske. A baš je taj trenutak, plod izuzetno uspješne i briljantno planirane i izvedene »Oluje« Hrvatske vojske i policijskih snaga, ne samo simbolično označio — Varaždinac. Baš je stožerni brigadir IVAN KORADE, zapovjednik varaždinske 7. gardijske brigade,imao tu čast da na najvišem dijelu kninske tvrđave, na mjestu s kojeg je cijeli Knin »na dlanu«, podigne veliki hrvatski stijeg, zastavu koja je potvrdila — Knin je hrvatski!“
Kako se ukazuje, Koradeov je put do trenutka ulaska u povijest domovinskog rata bio izuzetan.
-Bio je medu prvim dragovoljcima koji su se nakon uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj uključili u redarstvene postrojbe i postali jezgro tada još policijskih snaga iz kojih se počela graditi Hrvatska vojska. Varaždinska je javnost za Koradea i njegove suborce prvi put čula u proljeće 1991. godine kada je u tadašnjem Nastavnom centru Teritorijalne obrane u Vinici formirana postrojba Zbora narodne garde. Vrlo su brzo za varaždinske gardiste slijedila prva teška iskušenja, suprotstavljanje višestruko jačim četničkim snagama. »Zenge« iz Vinice postaju 5. bojna tadašnje 1 A brigade, već tada gotovo legendarnih »Tigrova«, a naratištima oko Hrvatske Kostajnice, Novske, te na tadašnjoj crti razgraničenja u Starom Grabovcu Korade obavlja jednu od najvažnijih zapovjedničkih uloga u postrojbi, navodi se.Korade postaje zamjenik zapovjednika postrojbe koja u proljeće 1992. godine sudjeluje i u operacijama na južnom hrvatskom bojištu, oslobađajući Dubrovnik i Konavle višemjesečne opsade.-Baš je Ivanu Koradeu pripala čast da pri svečanoj smotri postrojbi Hrvatske vojske u tek oslobođenom Cavtatu pred predsjednikom Tuđmanom i cijelim državnim vodstvom podigne hrvatsku zastavu, obavi činsličan ovom koji će ga ovih dana ponovo proslaviti. Korade, tada u činu bojnika, postaje zapovjednikom 5. bojne, a na južnom ratištu pri četničkom granatiranju biva i teže ranjen. Četnička raketa »maljutka« koja jepogodila kombi-vozilo stožera postrojbe kod sela Osojnik odnijela je tri života Koradeovih suboraca, a i život teško ranjenog Koradea u jednom je trenutku visio o niti. Ipak, volja i čelična upornost vrlo su ga brzovratili među njegove suborce, na nastavak puta prema oslobađanju Hrvatske. Korade svoju vojničku karijeru nastavlja graditi na stalnom usavršavanju, stjecanju novih znanja i korištenju iskustava stečenih u naj-težim bitkama domovinskog rata, postajući jedan od najperspektivnijih hrvatskih časnika koji su svoju reputaciju gradili na samim ratištima, ukazuje se.Kada je u prosincu 1992. godine odlučeno da se u Varaždinu formira profesionalna gardijska brigada, kako se naglašava, za najodgovornije časnike HV izbor nije bio težak — Ivan Korade postaje zapovjednikom 7. gardijske brigade.
-Brigada za čije pripadnike »zaštitno ime« postaje »Pume« pod čvrstom zapovjedničkom rukom Ivana Koradea vrlo brzo postaje jedna od najelitnijih postrojbi Hrvatske vojske koja sudjeluje u nizu presudnih bitaka za oslobođenje Hrvatske. Mjesecima su se varaždinske »Pume« upoznavale s kršem zadarskog i šibenskog zaleđa, nedavno su, poslije Splitske deklaracije, pomagale i u oslobađanju cijelog livanjskog polja, Glamoča i Grahova u susjednoj Herceg-Bosni, no bitka za Knin sigurno će za sve pripadnike 7. gardijske brigade i njezinog zapovjednika imati posebno značenje i čuvati najdraže uspomene. Analize briljantno izvede-ne vojne operacije tek slijede, no sasvim je sigurno da će uspjeh stožernog brigadira Ivana Koradea i njegovih »Puma«, kao i kompletan uspjeh hrvatskih vojnih i redarstvenih snaga u operaciji »Oluja«, ostati zapisan kao jedan od najvažnijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti. Zato je čast koja je pripala Ivanu Koradeu, da prvi podigne hrvatsku zastavu nad Kninom i da uz svog kolegu stožernog brigadira D. Krstičevića, zapovjednika splitske 4. gardijske brigade prvi preda vojnički prijavak vrhovniku Hrvatske vojske i predsjedniku Republike Hrvatske dr. Franji Tuđmanu pri njegovom prvom dolasku u tek oslobođeni Knin, kruna izuzetne vojničke karijere ratnika s kojim se, baš kao i s cijelom 7. gardijskom brigadom, Varaždin i Varaždinci moraju ponositi, zaključuje se.
Godinu dana kasnije Varaždinske vijesti izvještavaju o tome kako su obiteljima poginulih pripadnika "Puma" uručena su odličja, kojima su posthumno odlikovani hrabri hrvatski vitezovi, odnosno kako je general bojnik Ivan Korade posjetio invalide domovinskog rata u Varaždinskim Toplicama. Tom prilikom Korade se prisjetio oslobođenja Knina.
- U četiri sata ujutro, 4. kolovoza, započela je akcija i mi smo krenuli. Zapovijed za pripremu izvođenja ove operacije dobili smo nekoliko dana ranije, izvršili smo učinkovite pripreme, pregrupirali smo snage i 4. ujutro, započeli akciju. Negdje oko podneva toga dana vodili smo žestoke borbe na vojnom poligonu na Crvenoj zemlji, a oko 13 sati probijena je ta crta srpske obrane i u silovitom napadu predvečer smo razbili njihove kompletne snage. Već oko 17 sati toga dana dobili smo informaciju daje cijeli srpski politički i vojni vrh pobjegao iz Knina prema Drvaru i Bosni.Teško je opisati osjećaj kod podizanja stijega, jer mi smo izvršili povijesnu zadaću i ostvarili san svakog Hrvata i hrvatskog vojnika, da hrvatski stijeg bude tamo gdje mu je i mjesto - na drevnoj hrvatskoj tvrđavi u Kninu – rekao je general bojnik Ivan Korade za Varaždinske vijesti 1996.
A godinu dana kasnije , 1997., nešto sasvim drukčije. U članku „Heroj u ratu, tragičar u miru“, izvještavalo se kako je uhićen i iz vojnog pritvora pušten general-bojnik Ivan Korade, donedavni zapovjednik Zbornog područja Varaždin i bivši zapovjednik 7. gardijske brigade ˝Pume˝.
-General-bojnik Ivan Korade je na slobodi desetak dana. Iz vojnog pritvora u splitskoj vojarni Lora pušten je u utorak, 29. srpnja. Trenutno se nalazi u kući supruge Ljiljane u kojoj živi zadnjih nekoliko godina. Bavi se ribičijom...Psihički se odmara od svega što mu se zbilo u zadnje vrijeme. Strahovito mu smeta što su njegovi kolege, časnici iz 7. gardijske brigade i Zbornog područja Varaždin, još uvijek u pritvoru rekao je Boris Tušek, načelnik općine Novi Golubovec i predsjednik Općinskog odbora HDZ-a. koji je bio i član uprave lokalnog Nogometnog kluba ˝Bojovnik 7˝, a nedavno umirovljeni genaral Korade predsjednik uprave. Tako je ljubav prema lokalnom nogometnom klubu bila ˝krivac˝ što su krajem prošlog mjeseca obojica istodobno doživjela nešto o čemu do tada nisu ni sanjali: 23. srpnja uhićeni su od strane Antiterorističke jedinice Vojne policije usred bijelog dana! -Te srijede, 23. srpnja, oko 15 sati general Korade je došao sa svojim Mercedesom 500-S ispred gostionice ˝Zrinski˝ ovdje u Golubovcu, da bi odvezao Zlatka Žvigača i mene na prijateljsku nogo-metnu utakmicu koja se trebala tog dana odigrati u Čakovcu između klubova NK ˝Bojovnik 7˝ i NK ˝Čakovec˝ -ispričao je načelnik Tušek.Tijekom puta primijetili su kako ih prate s golfom, no nisu na to obraćali posebnu pažnju, budući da su i prije primjećivali čudna vozila u Golubovcu i okolici. -Vidjevši kako nas prate, Korade je samo rekao kako nema razloga za to, je da on ˝neće rušiti Hrvatsku zato što je umirovljen˝, rekao je Tušek za Varaždinske vijesti.
Nedugo nakon što su Ivan Korade, Boris Tušek i Zlatko Žvigač ušli u Gredu, naselje na pola puta između Golubovca i Varaždina, primijetili su neku gužvu na cesti. Sve je djelovalo kao da je prometna nesreća. No, kad su prema zaustavljenom Mercedesu dojurili ˝pinzgaueri˝ iz kojih su iskočili vojni policajci, shvatili su da nije riječ ni o kakvoj nesreći...
Na molbu dvojice nenaoružanih policajaca odmah su sva trojica izašla iz vozila. Tušek i Žvigač su prebačeni u ˝pinzgauer˝, dok je Korade sjeo zajedno s policajcima u Mercedes koji je u pratnji ˝pinzgaucra˝ krenuo prema Varaždinu. Kod varaždinske Bolnice kolona se odvojila. Tušek i Žvigač odvezeni su prema vojarni u Optujskoj ulici, a general Korade prema Zagrebu.
-S lisicama na rukama prolazili smo kroz krug vojarne. Nikad neću zaboraviti kako su nas gledali vojnici 7. gardijske, od kojih sam mnoge poznavao jer su iz našeg kraja -s očitim ogorčenjem se prisjećao Tušek, opisujući trenutke provedene u varaždinskoj vojarni. -Ja sam tada odveden na ispitivanje u sjedište vojne policije, a Zlatko u pritvor. Ispitivali su me o radu našeg nogometnog kluba, zatim o čemu smo tijekom puta razgovarali s generalom, pa o događanjima u varaždinskom restoranu ˝Bijeli konj˝ te zbivanjima nakon malonogometne utakmice u Graberju... Ispitivanje je trajalo dvadesetak minuta, nakon čega mi je rečeno da sam slobodan. Međutim, ta je sloboda kratko trajala, jer su me ubrzo potom odvezli zajedno sa Žvigačem u sjedište Vojne policije u Vlaškoj u Zagrebu.
Usprkos tome što je u Golubovcu već bila duboka noć kad se načelnik Tušek vratio iz Zagreba, oko gostionice ˝Zrinski˝ okupilo se pedesetak uznemirenih mještana. Oni su saznali za njegovo odvođenje pa su za to tražili i pojašnjenja.
-Smirivao sam okupljene, premda su se i u meni miješali osjećaji ogorčenja i jada zbog onog što sam proživio. Nikad se, naime, nisam nadao da će mene, civilnu osobu, u mojoj državi ni kriva ni dužna uhititi kao zadnjeg kriminalca. Mene, koji prije nikad nisam bio ni u jednoj stranci, a koji sam kao član HDZ-a od prvog trenutka bio za hrvatsku vlast. Sad sam pak došao u situaciju da se pitam -jesam se borio za takvu vlast?!...
Dok je načelnik općine tijekom noći od srijedu na četvrtak smirivao svoje sumještane, Ivan Korade je još bio u Vlaškoj, da bi u četvrtak ujutro bio prebačen u vojni pritvor u splitskoj vojarni Lora. Ondje su se neki čudili što se to zbiva kad su ugledali generala i njegove časnike iz 7. gardijske.
Prema Tušekovim riječima, generala Koradea pitali su tijekom ispitivanja u Lori o nekim slučajevima uz koje se često spominje njegovo ime pa tako, između ostalog, i o odvoženju humusa te rušenju i prodaji stabala oraha s grahovskog ratišta sredinom 1995. godine. -Na ta se pitanja Korade jako naljutio -napominje Tušek, dodajući kako je general rekao daje netko drugi s time imao veze, kako bi se kupila potrebna vozila za vojsku.
-General je govorio da će biti prijevremeno umirovljen, već u svojoj 33,. godini života. No, umirovljenje je očekivao tek za Božić, odnosno krajem ove godine. Razmišljao je kako će se početi baviti poljoprivredom, a kupio je već i stoku. Kazao je da će se tako najbolje odmoriti i smiriti -objašnjavao nam je načelnik Tušek, naglasivši daje Koradea strašno mučilo tošto su njega ˝prozivali zbog sitnica dok se drugima svašta progledalo kroz prste˝...
Budući da se nagađalo da je Koradeu presudio incident na nogometnoj utakmici u Graberju, slučaj Bijeli konj i/li njegova reakcija na umirovljenje, građani su bili zbunjeni.
-Pitamo se, zašto se sve to događa ovom našem generalu i drugim uhićenim časnicima iz 7. gardijske? Priča o nekakvoj vojnoj pobuni i puču zbog umirovljenja, kao glavnim razlozima uhićenja, ne stoji, jer general to nije želio. A osim toga, on nije izravno ni zapovijedao brigadom od kada je bio zapovjednik Zbornog područja Varaždin -rekao je načelnik Tušek.
Iste godine Varaždinske vijesti ukazuju da još nije pokrenuta istrage u vezi slučaja Bijeli konj, odnosno iživljavanja na djelatnikom SIS-a. Iako se radilo groznom napadu, zbog kojeg je i osuđen, prava strava tek je uslijedila: nedugo nakon obračuna sa zaštitarima varaždinskoga kafića Korade kreće u krvavi pohod koji je odnio više života, a na kraju i njegov.
