Jedno od „gorućih“ pitanja koje se ovih dana pojavilo, naravno ne kao grom iz vedra neba već na inicijativu vijećnika HRAST-a Ladislava Ilčića, je treba li plakate HNK-a u Varaždinu označiti ako predstava u sebi ima neprikladnih sadržaja, seksualnih konotacija ili psovki.
Evo kratkog citata iz Varaždinskih vijesti: „ Na pitanje o kojim predstavama je riječ, Ilčić nije želio u detalje, no kazao je kako u mnogim predstavama varaždinskog HNK ima psovki i seksualnih konotacija.
- Moja ideja je da se napravi komisija koja će se permanentno baviti procjenom prikladnosti sadržaja predstava. To nije nepoznata stvar u kulturi. I na filmovima postoji ograničenje da nisu primjereni za djecu, a tako nisu ni sve predstave - naveo je Ilčić, koji je na Gradskom vijeću kazao kako je i nekim glumcima neugodno zbog toga.“
Nedugo nakon toga uslijedilo je par telefonskih poziva od strane novinara i pitanje „što mislim o tome?“.
"U kazalište se ne ulazi klikom miša"
U prvi mah odbijam dati bilo kakvu izjavu zbog neupućenosti u problem, da bih nakon par sati odgovorio (kad sam već uspio doći do određenih informacija) da ne vidim ništa sporno u tome da se plakati za predstave neprimjerenih sadržaja za djecu označe. Uostalom televizija to već radi godinama pa zašto tu praksu ne uvedemo i u kazalište.
Inicijativu za osnivanjem komisija pak ne podržavam ili bilo kakvu vrst cenzure u umjetnosti no Ilčić i ne traži cenzuru već samo da se na plakate stave upozorenja.
Kao što rekoh to mi je bila prva misao, da zašto ne, objektivno, nepristrano i zanemarujem pri tom činjenicu da se u kazalište ne ulazi jednim klikom miša ili pomoću daljinskog upravljača iz fotelje već unaprijed pripremljen ili već educiran na neki način.
Odlazak u kazalište ipak je određeni ritual, a ne automatizam prebacivanja TV kanala ili skrolanja po društvenim mrežama i samim tim je toksični učinak kazališta na bilo koju populaciju sveden na minimum čak i ako eto postoji recimo „najkomercijalnija predstava sumnjivog karaktera“ da ne nabrajamo dalje tražeći kazališni ekvivalent TV trashu kojeg ima u izobilju pogotovo od pojave komercijalnih TV postaja.
Na treći telefonski poziv od strane novinara (pitanje isto) odgovorih: Mislim da je ova rasprava beskorisna i dajte da vidimo koje su to predstave? I? Evo još uvijek ne znam... i ne znamo, a žao mi je što (vraćam se na citat gore) „Ilčić nije htio u detalje“ te „kako je NEKIM glumcima neugodno“...
Volio bih da je izdvojio predstave koje su po njemu sporne, a i glumce kojima je neugodno.
Apropo „seksualnih konotacija“
Osim toga u kazalištu je sve transparentno, hoću reći sve ono što se odigrava na sceni. Zakulisne igre ovaj put nisu tema pa ćemo ih ostaviti po strani. Hm, prilično neozbiljan početak za nastavak bilo kakvog ozbiljnijeg diskursa na tu temu jer podsjeća na one kuloarske „čul sam nekaj al ne b se štel mešat do kraja“, a bavimo se javnom djelatnošću i utjecajem kazališta u praksi na djecu i mlade.
E da, apropo „seksualnih konotacija“ bojim se da smo po tom pitanju prilično impotentni u našem teatru, a što se tiče eksplicitnosti istog smo kastrirani, nažalost.
Ono „lascivno“ što se dogodi ponekad izvedbi kakve komedije za puk ,još uvijek ne predstavlja problem, a ruku na srce nije da djeca baš u grupama dolaze sama na takve predstave već se može dogoditi da ih roditelji povedu sa sobom, slučajno, ali to nije više problem teatra već njihov osobni.
Uostalom o čemu govorimo, seksualne konotacije ili golo tijelo u kontekstu kazališnog čina nisu pornografija. Psovke, govor ulice, verizam kao ultimativni naturalistički pravac već dugo je prisutan u svim granama umjetnosti.
HNK u Varaždinu nije isključivo dječje kazalište
Na kraju krajeva HNK u Varaždinu nije isključivo dječje kazalište i neka roditelji sami snose odgovornost ako dijete dovedu na predstavu neprimjerenu njegovoj dobi ili neka se raspitaju prije toga u propagandi kazališta o sadržaju dotične predstave.
Ovo navodim iz razloga jer se protivim ideji o „osnivanju komisije koja će se permanentno baviti procjenom prikladnosti sadržaja predstave“, zašto? Podsjeća me na ideju Staljinova maršala Semjona Buđonija da se u 2. svjetski rat krene s konjima koji će vući topove mada je u to doba vojna tehnologija već daleko bila uznapredovala.
U doba interneta i sveopće dostupnosti informacija i sadržaja kome treba komisija za procjenu prikladnosti sadržaja na čelu sa „velikim inkvizitorom?“ I to u kazalištu?!
Da ne govorim o tome kako nakon dva mandata provedena u Kazališnom vijeću imam fobiju od bilo kakvih komisija i članova poslanih u teatar po „partijskoj dužnosti“, uglavnom kazališnih analfabeta, apsolutno nekompetentnih, koji bi nota bene trebali donositi bitne odluke vezane za kazalište.
Jedna nas je novopridošla vijećnica, sjećam se na početku sastanka u svom uvodnom govoru srdačno pozdravila i rekla kako ona do sad „inače nije išla u kazalište, ali će u budućnosti, odnosno za vrijeme mandata to ispraviti.“
Sva sreća pa od nje i njoj sličnih ni štete, a bogme ni koristi. No vratimo se još malo problematičnim predstavama, psovkama i seksualnim konotacijama.
Kazalište je javna institucija izložena pogledima, kritici, bilo profesionalnoj ili od strane publike. Sve se odvija na pozornici, transparentno, pod svjetlima reflektora i pred očima javnosti, a ne inkognito i s toga ne vidim razlog zašto gospodin Ilčić „ne želi ići u detalje“ odnosno biti konkretan.
U kojem smjeru ide jedna kulturna institucija kad joj je potreban „supervizor „??
Problem nije jasno artikuliran i pitam se koliko je sve to uistinu relevantno u ovom trenutku.
No dobro i dalje ne vidim ništa sporno u tome da upozorimo na predstave koje bi mogle u budućnosti biti neka vrsta underground kazališta u kojem se psuje, urla, siluje, povraća, onanira ili kaj god. Neka se na plakat takve predstave stavi upozorenje da nije za djecu ali ad hoc nije potrebna komisija.
Smisao ovog teksta nije suprotstaviti se nečijem mišljenju, provocirati i slično nego ući u srž problema ako ga ima „In medias res“... konkretnije.
Odavno sam prestao sudjelovati u debatama na društvenim mrežama gdje se ljude ismijava i vrijeđa na razne načine. Takav oblik javnog diskursa me ne zanima. Znate ono ,staviš sliku dotičnog na fejs (po mogućnosti fotomontažu) i dalje se sve odvija po ustaljenom protokolu, kao s unutarnje strane vrata javnog wc-a. Svatko slijedeći može ostaviti svoj komentar.
No dakle, koje su to predstave?
Kojim glumcima je neugodno?
Koliko je djece (otprilike) pogledalo takve predstave?
I na kraju u kojem smjeru ide jedna kulturna institucija kad joj je potreban „supervizor „ koji će se baviti procjenom prikladnosti sadržaja predstave jer tako nešto po ne treba ni društvo liječenih alkoholičara koje se glumom bavi u sklopu programa rehabilitacije.
Zatvoreno kino Galerija (kolateralna žrtva pada proračuna ili ti političkih svinjarija), je ono što me više žulja u ovom trenutku jer je jedan od indikatora stanja u kulturi unutar „duhovne metropole“.
Trest će se brda a rodit će se...
Kao okorjeli sineast godinama pratim isključivo programe nezavisnih kino prikazivača u koje spada i kino Galerija pa mi nekako nije jasno da u jednom gradu od kulture, je li, zatvore kino iako to bilo privremeno (što se iskreno nadam da je) i da će se nakon što završe ove „Igre prijestolja“ sve vratiti na staro.
Sjećam se riječi sad već pokojnog šjor Ive Brešana kad se zatvaralo Šibensko kino otprilike negdje koncem devedesetih kako bi: „Kino trebalo postojati pa premda i za pet ljudi“.
Varaždin eto u ovom trenutku garantiram ima sigurno vise od pet istinskih ljubitelja sedme umjetnosti sretnih što dio repertoara Zagreb doxa ili recimo ZFF-a može pogledati i u Varaždinu.
Repertoar Galerije je izvrstan, a mi već s odavno kupljenim godišnjim kartama za sezonu 2016/17, čekamo da kino opet otvori svoja vrata. Ima nas. Nažalost kino je samo vrh sante leda problema u kulturi trenutno, a što se tiče seksa, laži & video....pardon seksa, psovki & varaždinskog kazališta sve vam je to puno larme a za niš, trest će se brda a rodit će se...
