Dok sudovi rade u manjem obujmu, najprije zbog “bijelog štrajka” sudaca, a već više od dva tjedna službenika pa čak i predsjednik Vrhovnog suda RH govori o rasulu pravosuđu zbog plaća i manjka drugih uvjeta, posebice službenika i sudaca, razgovarali smo s magistrom pravnih znanosti Mirkom Ramušćakom, najstarijim aktivnim varaždinskim odvjetnikom, koji se odlučio za mirovinu u 85. godini života.
Ovaj poznati Varaždinac, tijekom iznimne pravničke karijere obnašao je niz dužnosti u pravosudnom sustavu, a već 41 godinu radi kao odvjetnik. No, uspješno se je bavio i politikom pa je, primjerice, bio i saborski zastupnik te savjetnik predsjednika Franje Tuđmana za pravna pitanja.
Budući da potječete iz poznate glazbeničke obitelji, bilo je za očekivati da će glazba biti i vaš životni poziv. No, ipak ste se odlučili za pravničku karijeru. Kako to da ste se odlučili za studij na Pravnom fakultetu?
Da, svi smo u obitelji glazbenici. Kao đak varaždinske Glazbene škole, svirao sam u Simfonijskom orkestru Varaždina, a pjevao sam i u dječjoj operi. Moj brat, Anđelko, bio je član Zagrebačke filharmonije, a brat Marijan nastavnik flaute u Glazbenoj školi. No, kada sam nakon gimnazije trebao odlučiti što dalje, ipak sam izabrao studij prava. Možda je to bila pomalo neočekivana odluka jer su svi moji bili prosvjetni radnici, i otac, i djed i baka, moji stričevi i tete pa čak i moj pradjed. Odlučio sam se odmaknuti od te obiteljske tradicije i za svoj životni poziv sam ipak odabrao pravo.
Nakon što ste diplomirali na Pravnom fakultetu u Zagrebu, godinama ste obnašali sudačke dužnosti, a onda ste, još 1982. godine, započeli odvjetničku praksu. Zašto ste napustili sudačku dužnost?
- Bio sam sudac Općinskog a potom i tadašnjeg Okružnog suda u Varaždinu, najprije kao istražni sudac, a onda kao predsjednik vijeća u prvostupanjskim predmetima. Ništa posebnog ne mogu reći o tom razdoblju, osim da sam svoju sudačku dužnost shvaćao vrlo ozbiljno i trudio sam se obavljati je stručno i pošteno. Radio sam svega tri godine kao sudac Općinskog suda, kada je 1968. godine pao Aleksandar Ranković, ministar unutarnjih poslova Jugoslavije jer je otkriveno da je špijunirao samog predsjednika države – Josipa Broza Tita. Bio je odmah smijenjen, a policiji je oduzeta ovlast vođenja istraga...
Koji su mu predmeti ostali u sjećanju, kako je došlo do suradnje s pokojnim predsjednikom Tuđmanom i kako ocjenjuje rad sudaca danas, pročitajte u novom broju Varaždinca...
