- Nema suštinske razlike između nedavne hrvatske prošlosti i sadašnjosti i zato smo najveći ponavljači u povijesti, robovi komunističke prošlosti, a dok se toga ne oslobodimo kroz lustraciju, nećemo naprijed - ustvrdio je povjesničar prof. dr. Josip Jurčević koji je kao član Hrvatskoga nacionalnoga etičkog sudišta (HNES) na tribini sinoć održanoj u palači Herzer govorio o potrebi provjere i uklanjanja iz javnog političkog života onih osoba koje su kršile ljudska prava i bile aktivne u službi totalitarnih režima, točnije režima Josipa Broza Tita, koji je moralno osuđen od strane članova HNES-a među kojima su akademici, sveučilišni profesori, umirovljeni diplomati, znanstvenici, književnici, pisci…
- Pokušavamo naći rješenje da se ne bi ponavljalo ovo zlo, naše stalno vraćanje na ideološke sukobe iz II. svjetskog rata, odnosno stalne pokušaje da se Hrvati poistovjećuju s totalitarizmom, osobito ustaštvom. Lustracija je za to rješenje, ali i njoj je u Hrvatskoj proskribirano govoriti jer se onima koji se zalažu za „čišćenje od grijeha“ odmah na teret stavlja cijeli niz stvari, iako je u gotovo cijeloj istočnoj Europi, izuzev BiH, proveden neki vid lustracije nakon pada komunizma - upozorio je Jurčević.
Kao jedan vid lustracije vidi i rehabilitaciju četništva u Srbiji, koja je najprije počela na međunarodnoj razini prije desetak godina, što je u Hrvatskoj prošlo gotovo nezamijećeno, pa se danas mnogi čude kako to da su u Srbiji i najviši dužnosnici deklarirani četnici.
- U II. svjetskom ratu mnogi spašavali američke pilote, pa tako i četnici, zahvaljujući čemu je kći četničkog vođe Draže Mihajlovića odlikovana od strane američkog veleposlanika u Beogradu - objasnio je Jurčević.
Nakon završetka II. svjetskog rata, kako je naglasio, mnogi su izgubili živote na križnom putu, odnosno masovnim pogubljenjima bez suđenja ili u montiranim procesima. Posebno je ukazao da je u Hrvatskoj ubijeno 664 svećenika i časnih sestara, dok je u tadašnjoj Slovačkoj - četrnaest.
- U Hrvatskoj je bilo više od 30 tisuća procesa kakav je bio protiv Alojzija Stepinca i ostalih okrivljenika u tom montiranom postupku, a osuđeno je više od 100 tisuća ljudi. Toliki broj političkih procesa nije bio ni u SSSR-u. Često je bio slučaj da su na optuženičkoj klupi sjedile osobe koje se prije toga nikada nisu vidjele, kao što je bio slučaj u Varaždinu, ali tom je totalitarnom sustavu stalno trebao nekakav neprijatelj samo zato da se održi - ukazao je Jurčević podsjećajući da su nekada od političkih zatvorenika na cestama sklanjali pogledi, dok danas zbog „devijacije svijesti“ uslijed dugih godina trpljenja i osobe poput Dražena Budiše osuđuju reviziju postupka protiv Alojzija Stepinca, a ne samo srbijanski političari.
Suđenja političkim neistomišljenicima, represijom i manipulacijama, kako je naglasio, stvaralo se ozračje straha koji je najučinkovitiji čimbenik pasiviziranja neke osobe ili poticanja na nevjerojatne stvari.
- Zahvaljujući represiji i raznim manipulacijama - među kojima je i ona da je Tito rekao „ne“ Staljinu, a bilo je obrnuto - ljudi su se držali u strahu, a i danas se drže novim manipulacijama. Niti jedan režim, uključujući SSSR, nije u inozemstvu pogubio toliko političkim neistomišljenika kao što je jugoslavenski, a čijim se ljudima sada sudi u Njemačkoj. Riječ je o osamdesetak osoba, a još toliko je bilo neuspješnih atentata od strane UDBA-e. Dakle, radilo se o političkom sustavu koji je bio najviše zločinački u novijoj povijesti, ne spominjemo li Vijetnam i slične zemlje - upozorio je Jurčević naglasivši da je su za današnju lošu demografsku sliku odgovorne i masovne poslijeratne egzekucije.
Komunizam je, kako je posebno naglasio, stvorio i Slobodana Miloševića, što ima korijene pri kraju II. svjetskog rata kada su četnike postrojbe masovno i organizirano prelazile u partizane, sukladno pozivu jugoslavenskog kralja iz Londona.
- U Srbiji uvijek štite nacionalne interese, dok u Hrvatskoj to nije slučaj, usprkos svemu što smo prošli i prolazimo. Povijest se nama ponavlja. Mi smo ponavljači jer nismo se imali prilike suočiti sa zločinima komunizma te provesti neki vid lustracije, iako smo nakon II. svjetskog rata imali industriju zločina, a ne nekakve pojedinačne ispade - ustvrdio je.
Najveću odgovornost za zločine, kako je dodao, imaju „ubojice za pisaćim stolom“ koje su nekada poticale na egzekucije i planirale ih, a danas njihovi potomci ili ideološki klonovi relativiziraju i umanjuju zlodjela svojih predaka.
- To što nije zapuhao vjetrić demokracije kod nas u kulturi, obrazovanju i medijima, to je glavna kočnica našem napretku. Kada to riješimo, bit će to rješenje i naše krize - ustvrdio je Jurčević.
Drži da se lustracija trebala u Hrvatskoj provesti 90-ih godina jer je sada prekasno za neposredne kršitelje ljudskih prava u vrijeme socijalizma.
- Oni su odgovorni ne samo za ideološke sukobe, nego i pljačku građana putem privatizacije. No njihovi biološki potomci ili ideološki klonovi još su tu. Ako već nismo imali i nemamo drugi sustav koji bi ih isključivao iz javnih dužnosti, onda nam preostaju izbori. Stoga nemojmo glasati za one koji rade štetu Hrvatskoj i njenim građanima koje su gotovo doveli na prosjački štap. U Hrvatskoj imamo dovoljno čestitih ljudi, ali oni ne mogu naprijed zbog ovih, nego zbog nas koji im ne dajemo povjerenje, upozorio je Jurčević dodajući da naraštaj koji je obranio Hrvatsku ima dužnost dati onima koji su to zaslužili - poručio je.
- Dokle god se u nas neće moći javno govoriti i o tamnoj strani Josipa Broza Tita i njegovog vremena – što je u svojim radovima opisivao i Josip Jurčević - Hrvatska neće biti zemlja kakva bi trebala biti - naglasio je to Zdravko Tomac, umirovljeni profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i nekadašnji teoretičar jugoslavenskoga socijalizma, tijekom predavanja.
Ukazao je da je nakon etičke osude Josipa Broza nitko nije o tome htio izvijestiti osim Bujice.
- Kada smo prikupili novac kako bismo platili objavu presude u Jutarnjem listu, Hanžeković je čak pristao, ali je redakcija zaprijetila štrajkom - ustvrdio je Tomac koji je opširno govorio o svom suočavanju s prošlošću.
