-Da se malo simbolički izrazim, kao društvo moramo plivati u globalnom moru, a da se „ne utopimo ili budemo pojedeni od morskih nemani“ jedino rješenje je jačanje inventivnog potencijala - rekao je Slavko Canjuga, osnivač i idejni tvorac tvrtke Hydromat iz Ivanca za Businessin.hr
Po mnogo čemu je Slavko Canjuga jedinstven u hrvatskom poduzetništvu. Njegova obiteljska tvrtka od samih je početaka davnih 80-tih već bila iznimno inovativna i orijentirana na razvoj i implementaciju vlastitih inovacija te zaštitu patenata. Danas Hydromat se bavi projektiranjem, konstrukcijom i proizvodnjom vlastitih proizvoda visoke tehnologije: hidrauličnih cilindara, industrijskih amortizera, hidraulične opreme i uređaja, automatizacijom ventila i aktuatorskom tehnikom, a svoje inovacije i pamet prodaje Rusima, Nijemcima, Norvežanima, Arapima, Kinezima..
Najnoviji primjer takve prakse u sferi implementacije hrvatskog znanja i visoke tehnologije bilo je uspješno testiranje Hydromatove hidraulične opreme za upravljanje ventilima glavnoga rashladnog sustava nuklearke Novovoronjež u Rusiji. Tim poslom tvrtka Hydromat stekla je vrlo značajnu referencu kod Rosatoma, Ruske nacionalne nuklearne tvrtke koja posluje više od 70 godina i okuplja oko 400 tvrtki proizvođača opreme za nuklearne elektrane, a vijest o uspjehu Hydromata objavljena je i u najpoznatijem ruskom časopisu za armaturnu tehniku.
A upravo taj najnoviji uspjeh Hydromata bio je i povod da s ovim iznimnim razvojnim inženjerom, kojega kao inovativnog stručnjaka posebne vrste, puno više od Hrvata, cijene primjerice investitori i stručnjaci norveških polarnih hidroelektrana, ruskih nuklearnih elektrana i nuklearnih ledolomaca, termo i hidroelektrana ali i sustava za odvodnju i vodoopskrbu Kine i Saudijske Arabije, porazgovaramo u njegovoj tvrtki u naselju Horvatsko u Gradu Ivancu.
Gospodine Canjuga, kako je počela vaša poduzetnička priča?
- Hydromat posluje od 1982. godine od kada je prošao razne ustrojne oblike. Počevši od zanatske radionice u Varaždinu, obrta pa do poduzeća u Ivancu. Ali uvijek ista djelatnost: konstruiranje i proizvodnja hidraulične opreme i automatizacija. Naravno, povezano je to s mojom strukom, diplomiranog strojarskog inženjera s FSB-a. Dakle već 35 godina neprekidno radim u privatnom realnom sektoru u okruženju domaće i svjetske strojogradnje, zapošljavam ljude i isto toliko godina što nije naodmet napomenuti sam i porezni obveznik bez ikakvih državnih subvencija.
Projekt prvog hrvatskog turbo-mlaznog avionskog motora
Koji su bili Vaši prvi projekti i kako je tekao razvoj vaše tvrtke, projektirali ste čak i turbo-mlazni avionski motor, u ratu unaprijedili sustave naoružanja HV-a, a sad ugrađujete sigurnosne ventile za nuklearne reaktore?
- Početkom osamdesetih, dakle još za one države, konstruirali smo i proizvodili pneumo-hidraulične stezne uređaje i plasirali ih u gotovo sve ozbiljne firme u strojogradnji. Namjena im je bilo povećanje produktivnosti i kvalitete u tehnologiji strojne obrade i zavarivanja. Svašta smo prošli. I uspone i padove, osobito 90ih godina kada je cijela strojogradnja pala na koljena zbog gubitka istočnih tržišta, osobito ruskog. Zbog toga smo i mi bili dobro okrznuti.
Međutim što vam ostaje nego da ustrajete?
- Početkom 90-ih za tenkove T55 i haubice 122 mm usvojili smo proizvodnju hidrauličnog sustava za amortizaciju udara kod opaljenja. Naime, velika većina tenkova koji su tada došli u posjed hrvatske vojske imala je oštećene ili potpuno uništene upravo te uređaje bez kojih su bili beskorisni. Ovom prilikom mogu reći da je i taj posao Hydromat odradio besprijekorno a što je to značilo kasnije za borbenu spremnost naših postrojbi ne treba puno pričati. Također sredinom devedesetih pokrenuo sam i radio na projektu prvog hrvatskog turbomlaznog motora. U taj projekt uložio sam mnogo truda i vlastitog novca, uspješno se odvijao iz razumljivih razloga u velikoj tajnosti. U tom projektu smo kao pomoć imali jednu francusku i jednu rusku tvrtku iz oblasti proizvodnje zrakoplovnih i raketnih motora. Na žalost četiri godine rada i velikog truda zaustavljeni su pred samo „hladno testiranje motora“ koncem 1999. godine iz meni još dan- danas nerazjašnjenih okolnosti.
Broj zaposlenih u Hydromatu mijenjao se s razvojem i primjenom informatičke tehnologije, ali i novim poslovima, kako je krenuo posao u smjeru razvoja proizvodnih programa i tehnologija za podršku nuklearnim, te polarnim i termo elektranama i gdje ste danas u tom području?
- Još kao student i dalje kroz cijeli radni vijek, znači četrdesetak godina se bavim konstruiranjem i proizvodnjom hidraulične opreme, regulacijom tlaka i protoka fluida, hidrodinamikom i automatizacijom ventila. Da bi opstali i dalje se razvijali svoja tehnička rješenja nastojimo realizirati kroz vlastite proizvode koji su globalno interesantni u području energetike (hidro, termo i nuklearne), ekologiji i vodo-distribuciji, Off-shore i On-shore postrojenjima. Sada smo u delikatnoj razvojnoj fazi jer bi trebalo investirati u izgradnju novog proizvodnog i testnog pogona budući da smo na postojećoj lokaciji u tom pogledu vrlo ograničeni i to nam je sve veći problem.
Oprema za postrojenja polarnih, termo i nuklearnih elektrana...
Možete se ponositi činjenicom da ste kao razvojni inženjer poznatiji u svijetu nego kod kuće, kako ste to postigli i koje su vaše najveće reference?
- U zadnjih dvadesetak godina naša oprema je instalirana u Kini, Iraku, Iranu, Siriji, Libiji, Alžir, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Sultanatima Oman, Egiptu, Saudijskoj Arabiji, Turska, Maleziji, Indoneziji, Brazilu, Rusiji i Skandinaviji i u gotovo svim EU državama. Pitam se može li biti veće priznanje od onog kada vaše rješenje u zahtjevno energetsko postrojenje ugradi i testira neka svjetska kompanija, kao npr. Alstom-General Electric, Rosatom, Siemens, Zavodi Kirov, Pentair i druge, potpiše primopredajni zapisnik i kaže da je zadovoljna s njegovom funkcijom.
Može li biti veće priznanje od činjenice da je vaša oprema uključena npr. u glavni rashladni sustav nuklearne elektrane Novovoronjež cca tri puta veće instalirane snage on NE Krško.Ovih dana naš je sustav u još jednoj oštroj konkurenciji pobijedio i dobili smo narudžbu od glavnog danskog proizvođača električne energije. Radi se o ventilima i aktuatorima rashladnog sustava termoelektrane na Baltiku. Da se malo našalim, nema većeg priznanja od jasno izražene „zavisti“ svjetski poznate njemačke tvrtke koja je izgubila posao jer su naš koncept prihvatili projektanti Zavoda KIROV iz St. Petersburga i naše aktuatore ugradili za regulaciju dovoda pare u turbine nuklearnog ledolomca. Napominjem da se radi o strateškom području tehnike koje je rezervirano isključivo za svjetski poznate tvrtke i stoga je nepojmljivo da takvi proizvodi i rješenja dolaze iz Hrvatske koja je nažalost poznata uglavnom po turizmu.
Vi ste prije svega inovator, koliko ste inovacija zaštitili i gdje i koje sve zaštićene patente posjedujete?
- Za svoj rad u više od 35 godina rada dobio sam brojna priznanja na domaćim i međunarodnim stručnim izložbama, prezentacijama i sajmovima inovacija. Međutim davno sam shvatio da od toga nema neke koristi i mislim da je to na neki način gubitak novca, vremena i energije. Daleko je važnije ako inovacija ima snagu patenta realizirati svjetski patent kao najveći domet zaštite intelektualnog vlasništva a što ujedno predstavlja i najveću vrijednost svake kompanije. Naši ljudi i društvo općenito su nedovoljno educirani i ne razumiju stvarnu problematiku i značenje zaštite intelektualnog vlasništva i brkaju mnoge stvari. Tako npr. ovih dana su u medijima povlači izjava o 50 patenata jednog našeg poduzeća, što je naravno neznanje i jednostavno obmana javnosti jer dotično poduzeće nema ni jedan jedini svjetski registrirani patent. Uglavnom se tu radi o inovativnim tehničkim unaprjeđenjima, što u svakom slučaju također treba pozdraviti.
Više od deset godina radim na svojoj životnoj inovaciji – hidrauličnom regulacijskom ventilu tipa HYREVAL s primjenom u kontroli protoka fluida u raznim područjima, od energetike, procesne industrije, petrokemije, vodo-distribucije, plin i nafta, itd…Za taj proizvod patent mi je odobren u SAD-u prije godinu i pol, a prije toga dobili smo i europski patent koji pokriva 125 zemalja, dakle i one izvan EU. Ovaj patent je najveća vrijednost našeg poduzeća i nastojimo ga postepeno komercijalizirati. Do validiranog svjetskog patenta nije bilo lako doći i utrošeno je puno truda i novaca.
Problem Hrvatske je loša struktura gospodarstva
Koliko je općenito u Hrvatskoj važno razvijati domaću pamet i inovacije?
-To je svakako temeljno strateško pitanje i svaka država koja imalo razmišlja o svojoj budućnosti osobito pazi na odnos prema intelektualnom vlasništvu u užem i širem smislu. Ono predstavlja najveću vrijednost ekonomije modernog društva. Nažalost Hrvatska kao što znamo tu stoji jako loše da se ne upotrijebi neka teža riječ, a što nas treba ozbiljno zabrinuti. Sve će vam biti jasno kada pogledate samo u EU bazu koliko je godišnje iz Hrvatske prijavljenih i priznatih patenata. Dok se u malim i srednjim državama srednje i sjeverne Europe to mjeri desetcima i stotinama kod nas je to godišnje u prosjeku do pet priznatih patenata, a što je ravno katastrofi. Kod nas se sada na svim nivoima intenzivno počelo pričati o STEM-u što je samo po sebi dobro, ali iz iskustva imam osjećaj da će na tome i ostati. Ima svijetlih primjera pojedinaca i tvrtki koji u zadnje vrijeme nastoje malo uskomešati postojeću inventivnu uspavanost i povećati inovativnost društva kao cjeline.
Iako mogu reći - svaka čast turizmu, ali ozbiljna država nećemo biti ako ne postanemo prepoznatljivo industrijsko društvo bazirano na vlastitim inovativnim „high tech“ rješenjima. Da bi se to postiglo sve treba biti podređeno stvaranju društvene klime koja će rezultirati produktivnim inovacijama i patentima,a koji će naći uporište u domaćoj industriji, prvenstveno strojogradnji.
Sasvim su drugo strane firme koje posluju u Hrvatskoj. One se bazirane na stranom znanju i kod nas rade isključivo po principu „nur Drehen nur Schweissen“ tj. radi se uglavnom o „lohn poslovima“, najmu radnika, inženjera i sličnim aktivnostima. Društvo je onoliko jako koliko je jako njegovo međunarodno priznato intelektualno vlasništvo. Vrlo je opasno gledati se u ogledalu ili o sebi stvarati medijsku sliku koja nama odgovara jer sve to prije ili kasnije dolazi na naplatu. Moramo biti odgovorni i maksimalno stimulirati inovativni potencijal svih dobnih skupina a pogotovo mladih ljudi. Da se malo simbolički izrazim, kao društvo moramo plivati u globalnom moru,a da se „ne utopimo ili budemo pojedeni od morskih nemani“ jedino rješenje je jačanje inventivnog potencijala.
Ne možemo se oteti dojmu da se naš obrazovni sustav, a pogotovo akademska zajednica spava ili se bavi sama sobom i galamom kako iz proračuna dobiti što više novaca, a za rezultate nikom ništa, vrlo često skrivajući se iza autonomije sveučilišta. U najpovoljnijem slučaju kao pokriće za svoju neefikasnost nalazi opravdanje u silnim "studijama" koje najčešće nikom ne trebaju i koje uglavnom naručuju državne tvrtke. Ukratko sve je puno "simbolike i glumatanja", a jedini kriterij treba biti koliko je naše znanje globalno priznato i prihvatljivo. Sve drugo su „medijski spinovi“ za domaću javnost s krajnjim ciljem iz proračuna izvući što više novaca.
Na žalost naša politika također vrlo površno shvaća važnost vlastitog „know how-a“ i nema se razloga posebno ponositi što se tu i tamo realizira neka „greenfield investicija“. Kao što sam naprijed napomenuo radi se o tuđim inovativnim rješenjima i u takvim odnosima snaga uvijek ćemo imati podređenu ulogu i nikad nećemo stići tamo gdje hoćemo i trebamo jer će naš industrijski rast uvijek znatno zaostajati. Ne treba se zanositi određenim rastom BDP-a i industrijske proizvodnje u zadnje vrijeme jer to ne mijenja suštinu, a to je iznimno loša struktura našeg gospodarstva. To je na neki način i logično obzirom na to da država sudjeluje s više od 50 posto u BDP-u, tj. javlja se kao najveći poslodavac i investitor.
Nalazimo se u začaranom krugu koji se bez pretjerivanja može opisati sljedećom uzročno posljedičnom vezom. Naime, što je društvo manje tehnički inventivno to za posljedicu ima veće učešće države u kreiranju BDP-a, a to dalje rezultira većom sklonošću prema nepotizmu, negativnoj selekciji, korupciji i bijegu u sigurnost državne službe ili inozemstvo. Nažalost svakodnevna situacija to potvrđuje.
