Polaznike stručnog osposobljavanja čeka potpisivanje aneksa ugovora u svrhu ostvarivanja prava na naknadu za prijevoz. Po novome će morati svaki mjesec dostavljati potvrdu da su kupili kartu za javni prijevoz kojim putuju do mjesta gdje izvršavaju stručno osposobljavanje.
Izmjena u ugovoru odmah je naišla na negodovanje polaznika pa je i na internetu pokrenuta peticija protiv te odluke koju je potpisalo već više od 3000 osoba, a mnogi ističu kako je riječ o diskriminaciji i to posebice ljudi iz ruralnih područja.
Naime, prema Aneksu, ukoliko svi polaznici koji su ove godine sklopili ugovor ne dostave kartu javnog prijevoznika ili ju ne dostave u roku predviđenom stavkom 1. točkom 5. ovog članka, Zavod naknadu troškova prijevoza polazniku neće isplatiti za razdoblje za koje ista nije dostavljena ili nije pravovremeno dostavljena.
Problem oskudnih autobusnih linija
Bojana Bratovčak je prvostupnica inženjerka tehničke i gospodarske logistike, te je od 1. veljače na stručnom osposobljavanju kao referent nabave i prodaje u tvrtki Knegingrad sa sjedištem u Knegincu Gornjem. Živi u Vinici i svakodnevno prevali 52 km u oba smjera.
-S obzirom da sam iz Vinice direktna autobusna linija do Kneginca ne postoji, te jedino do posla mogu stići osobnim automobilom. Primila sam poziv iz Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da ako do 5. listopada ne dostavim mjesečnu kartu javnog prijevoznika neću više dobivati vraćene putne troškove - objašnjava Bojana.
Smatra da se ta odluka strogo kosi s člankom 3, ugovora kojeg je ona potpisala 10. ožujka u kojem stoji da se Zavod obvezuje polazniku, na temelju Rješenja o pravu na novčanu pomoć i naknadu troškova prijevoza za vrijeme stručnog osposobljavanja, isplatiti naknadu troškova prijevoza te da se rješenjem utvrđen iznos naknade troškova prijevoza ne može naknadno mijenjati.
-Moji troškovi prijevoza do Kneginca Gornjeg iznose 1000 kn, ako ja taj iznos financiram iz novčane pomoći koju dobivam, ostaje mi ravno 1400,00 kn - veli Bojana i poziva mlade koji su u sličnoj situaciji da se odazovu na borbu protiv ove protuzakonite i potpuno nemoralne odluke Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Prekidanje stručnog jedino rješenje?
Javila nam se i Kristina Vadas koja svaki dan putuje iz mjesta Draškovec u Međimurskoj županiji u Ludbreg gdje obavlja stručno osposobljavanje.
Naime, svaki dan putuje osobnim automobilom jer su autobusne linije rijetke, a opcija putovanja s vlakom ne postoji. Njezini troškovi prijevoza bi se u slučaju da HZZ ostvari svoj naum povisili iznad 1000 kuna što vrlo vjerojatno zavod neće pokrivati jer se u tom smislu nisu službeno oglasili.
-Na temelju jedne linije koju su uspjeli iskombinirati na autobusnom kolodvoru u Varaždinu mjesečna karta iznosila bi oko 2000 kuna i putovanje bi trajalo par sati što ne bi odgovaralo ni radnom vremenu - objašanjava Kristina te dodaje da jedino rješenje vidi u prekidanju stručnog.
-Ne isplati mi se voziti automobilom 50-tak km na dan bez putnih troškova. Jako mi je žao jer sam se odlično uklopila i snašla u firmi te već sedam mjeseci radim na mjestu svoje struke. Užasno mi je žao što ću zbog takve odluke morati otići - ističe dodavši da sad još više razmišlja o skorijem odlasku i iz države.
-Ne znam je li mi je ovo sve skupa smiješno ili žalosno. Sramota je što takvi ljudi odlučuju o našoj budućnosti - veli.
Naime, stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa, popularna je mjera koju je svojevremeno uveo SDP-ov ministar rada Mirando Mrsić. Prvotna naknada za rad iznosila je 1600 kuna, da bi se početkom 2015. godine povećala na 2400 kuna neto, iz razloga što su se u financiranje tih naknada uključila i sredstva iz Europskog socijalnog fonda.
Prvi udar na ovu mjeru dogodio se prije nekoliko mjeseci, kada ju je Hrvatski zavod za zapošljavanje privremeno ukinuo, ali ne potpuno. Ukinuto je stručno osposobljavanje za rad osoba starijih od 29 godina te je usmjereno na dvije ciljane skupine: mladi do 25 godina u evidenciji nezaposlenih dulje od 6 mjeseci te mladi do 29 godina u evidenciji nezaposlenih dulje od 12 mjeseci.
