Iz Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom su reagirali na posljednje medijske istupe ministra zaštite okoliša i prirode Slavena Dobrovića priopćenjem koje prenosimo u cijelosti:
Nedavno pristiglo mišljenje Europske komisije o prekapacitiranosti centara za gospodarenje otpadom se pogrešno tumači, uz tvrdnje ministra zaštite okoliša i prirode kako Hrvatska ne smije graditi centre za gospodarenje otpadom. A zapravo, prekapacitiranost se odnosi na one zemlje koje već imaju dostatan broj takvih centara. U Hrvatskoj to nije slučaj - mi zasad imamo samo dva izgrađena centra koja još nisu prešla u aktivan rad.
Republika Hrvatska je, podsjetimo, ulaskom u Europsku uniju preuzela obvezu uspostavljanja regionalnih centara za gospodarenje otpadom, kao dio postojeće strategije gospodarenja otpadom. Štoviše, Europska komisija je 2014. odobrila sustav gospodarenja otpadom, koji je usklađen sa svim europskim propisima.
Tehnički ministar tvrdi i da centri za gospodarenje otpadom isključuju i onemogućuju primarnu selekciju, odnosno recikliranje. To također nije istina, jer su takvi centri planirani i kapacitirani 2007., upravo uz uvjet ispunjenja stope od 50% primarnog odvajanja otpada do 2020. Bez toga, Europska komisija nikada ne bi odobrila uspostavu centara za gospodarenje otpadom.
Europska komisija nalaže uspostavu svih elementa hijerarhije gospodarenja otpadom, što je Hrvatska i učinila. Sustav gospodarenja otpadom ne može biti uspješan ako se ukine bilo koji od njegovih elemenata.
Nacrt plana gospodarenja otpadom ne daje odgovor niti na pitanje što će biti s preostalih 50 posto nastalog otpada koji se ne smije odložiti na odlagališta otpada, jer ne zadovoljava uvjete propisane zakonskom regulativom. Kamo će se odlagati, ako ne uspostavimo sustav gospodarenja otpadom s obradom otpada, kakva uspješno funkcionira u Europskoj uniji? Također, iz Nacrta plana nije jasno gdje će se uopće odlagati otpad nakon 31.12.2017. do kada Republika Hrvatska mora zatvoriti sva postojeća odlagališta otpada za odlaganje neobrađenog otpada (prema članku 25. Zakona o održivom gospodarenju otpadom NN 94/13).
Ministar Dobrović govori i kako RH samo provedbom njegovog Plana gospodarenja otpadom moći povući sredstva iz EU fondova, što nije istina. Spomenutih 475 milijuna eura namjenska su sredstva za projekte „s imenom i prezimenom“, odnosno za centre za gospodarenje otpadom. Stupi li na snagu novi Plan gospodarenja otpadom, RH će morati mijenjati operativni program i prostorne planove, što će trajati više godina, a EU će doznačena sredstva prenamijeniti u neke druge projekte i druge države.
Na kraju, ističemo kako je javna rasprava za Nacrt plana gospodarenja otpadom koji predlaže tehnički ministar trajala samo pet radnih dana, umjesto uobičajenih 30, što onemogućuje stručnu i konstruktivnu raspravu koja bi javnosti objasnila ozbiljne posljedice donošenja ovako važnih odluka. U procesu nisu izrađene niti tehničko-tehnološka i ekonomska analiza, što također ukazuje da je Nacrt plana napravljen nepotpunoi i da je prijetnja održivom razvoju i gospodarenju otpadom u Hrvatskoj odnosno nacrt plana treba preraditi i dopuniti.
