Uoči sutrašnje sjednice Gradskog vijeća na kojoj će vijećnici odlučivati o prijedlogu zaduženja od 70 milijuna kuna potrebnog za sanaciju odlagališta baliranog otpada, večeras je održana sjednica Povjerenstva za bale te novi sastanak međustranačkog vijeća. Članovima povjerenstva i predstavnicima političkih stranaka koje participiraju u vijeću je, doznajemo, predstavljena tužba koncesionara od gotovo 97 milijuna kuna te mogućnosti koje Grad ima u ovom trenutku.
- Ovoga puta na sjednici povjerenstva nije bilo Nevena Bosilja, no bila je Aurelija Šemiga koja se također složila da se ide na varijantu zaduženja, odnosno da se prihvati ispregovarana cijena od 725 kuna po toni. Svi osim Marijana Cingule potvrdili su stav od prošli put. Na sastanku međustranačkog vijeća nismo tražili da se vijećnici pojedinačno izjasne o prijedlogu već smo ih informirali o svim mogućnostima kako bi u vidu imali sve činjenice i pokušali smo im razjasniti sve nedoumice. No, pitanje je kakva će biti politička odluka. Teško je prognozirati. Primjerice, HRAST-ov vijećnik Krunoslav Burek na povjerenstvu je prihvatio prijedlog o zaduženju, no ogradio se navevši da ne zna kakav će stav zauzeti njegova stranka. Mišljenje povjerenstva nije obvezujuće i jedno je kad razgovaramo na međustranačkom i na povjerenstvu, a drugo je kada se na sjednici vijeća upale kamere i kada svatko dobije pet minuta slave - rekao nam je nakon večerašnjih sastanka gradonačelnik Goran Habuš.
Osim predstavljene tužbe te eventualnim mogućnostima i zaprekama, bilo je riječi i o ugovoru koji je Grad potpisao s T7 VIS-om, ali i ponudi međimurske tvrtke Tehnix.
- Ugovor koji je Čehok potpisao s T7 VIS-om sud je proglasio ništetnim i on formalno-pravno ne postoji. Ponuda Tehnixa u ovom je trenutku pak irelevantna. Zašto se nisu javili kada smo raspisivali koncesiju? - ističe Habuš.
Mladen Hižak (HSS), predsjednik Povjerenstva za bale također navodi da je stav povjerenstva o zaduženju Grada i večeras potvrđen.
- Pravni timovi nazočili su i sjednici povjerenstva i sastanku međustranačkog vijeća, bilo je mnogo pitanja, i po mom je mišljenju njihov jedini zaključak da je zaduženje u ovom trenutku najbolje rješenje. Pustimo sve što je bilo, eventualne prijašnje loše korake i činjenice da nam niti ministarstvo nije pomoglo - napominje Hižak najavivši da će tražiti da na sutrašnjoj sjednici vijećnici pojedinačno glasuju o prijedlogu zaduženja.
- Ako to ne izglasamo, ulazimo u nove probleme, zavrzlame i odgađamo problem rješavanja baliranog otpada. Ovo je prvi korak k rješavanju. To je vrlo ozbiljan i konkretan korak i u ovom trenutku jedino suvislo i financijski najpovoljnije rješenje. Iako je mnogo insinuacija, mislim da mnogi shvaćaju da je ovo najbolje rješenje i mislim da će oni koji će glasati „protiv“ tako glasati isključivo po političkom diktatu, a ne zato što smatraju da ovo nije ispravno rješenje - uvjeren je Hižak.
Sutrašnjoj sjednici vijeća nazočit će i odvjetnik Marko Kallay koji će vijećnicima ponovno razjasniti pravnu situaciju u kojoj se Grad nalazi.
- Razmotrivši cijelu situaciju, otkako je krenuo sam postupak za dodjelu koncesije pa do činjenice da su ga u smislu legalnosti potvrđivala i nadležna tijela, naše je mišljenje da smo u situaciji da prema pozitivnim propisima moramo sklopiti ugovor koji je javno objavljen u natječajnoj dokumentaciji. S druge strane imamo, naime, tužbeni zahtjev za isplatu 97 milijuna kuna ili sklapanje ugovora po kojem bismo trebali platiti 1.003 kune po toni. Smatramo da je opcija o zaduženju, a do koje smo došli kroz dugotrajne pregovore radi zaštite interesa Grada, najbolja mogućnost jer podrazumijeva trajno zbrinjavanje baliranog otpada na način koji je sukladan pozitivnim propisima. Štoviše, tu je i cijena od 725 kuna s PDV-om. Čini nam se da je ovo izvrsna prilika za Grad da riješi problem i to po cijeni koja je bitno manja od primjerice one utvrđene ugovorima s T7 VIS-om i bolja od prvotne ponude u koncesijskom ugovoru od 1.003 kune po toni - ocijenio je Kallay.
Ukoliko gradski vijećnici ne prihvate cijenu od 725 kuna po toni i zaduženje, Kallay smatra da će koncesionar inzistirati na sklapanju ugovora gdje je prvotna cijena od 1.003 kune, a što znači da će Grad u cijelosti platiti bitno veću cijenu.
- Ukoliko pak sud prihvati drugopostavljeni tužbeni zahtjev, odnosno ako presudom dosudi naknadu štete, koncesionar ima pravo na iznos izmakle dobiti. To naravno ne znači da priznajemo osnov i visinu tužbenog zahtjeva nego samo govorimo o mogućnostima koje ovise o procjeni suda i o vještačenjima koja bi se eventualno provela - pojašnjava Kallay.
