- Nije trebalo uvesti vjeronauk u škole, nego su škole trebale dopustiti izbornim predmetima slobodno vrijeme da se vjeronauk može odvijati u crkvi. U crkvi, ne u školama. Sjećam se, u Ljubljani je jednom bila neka konferencija i onda je biskup iz Graza rekao: “Nemojte s vjeronaukom ići u školu, mi imamo loše iskustvo!” I Njemačka ima loše iskustvo... - rekao je fra Bono Zvonimir Šagi u razgovoru za Globus.
– Loše je to što se vjeronauk svodi samo na znanje, a ne na vjeru. Jer vjeronauk je uvođenje u vjeru, a ne samo uvođenje u nekakvo znanje. Ja nemam ništa protiv toga da tu bude i povijest različitih religija, ali čovjek mora biti vjernik, mora ući u vjeru. A to se ne uvodi. Sad imamo vjeroučitelja kojeg nikad ne vidiš na misi, ili rijetko kada. Vidite, mi smo nekad imali i srednjoškolce i studente i sve druge za vjeronauk, a sad nemaš ni osnovnoškolca do kraja. Završi sv. potvrdu i više nikada neće doći na vjeronauk! Dakle, nismo ništa dobili s vjeronaukom u školi. Mi smo prije imali više vjernika nego sada. U vrijeme komunizma smo imali više vjernika nego sada! – koliko god to sada nekima izgledalo smiješno... - pojasnio je svoj stav fra Bono Šagi.
Osvrnuo se i na druge aktualne teme, među ostalim, i Istanbulsku konvenciju, čijoj se ratifikaciji Crkva izričito usprotivila.
– Vidite, ima u toj Konvenciji i nešto dobro, ali to dobro se nije niti isticalo, nego se to izvrnulo protiv prirode, odnosno protiv naravi čovjekove. I mi ne možemo uz tu Konvenciju pristati. Nitko. Jer Bog je stvorio čovjeka kao muško i žensko, i njih dvoje rađaju novog čovjeka, i to je jedino prirodno i pravo. Sve je u prirodi u tri. Čak i biljke, sve je u tri. A sve je drugo neprirodno. Ali sada se ovi bore za prava homoseksualaca, za pravo ovoga i onoga. Nitko ne smije biti za progon, jer ni Isus nije ni grešnike ni nikoga progonio. Ali ako je netko izvrnute naravi, mora se pitati kako je do toga došlo. Jer mi sada izvrćemo prirodu. Papa Franjo je to jako dobro napisao: “Zemlja nam je zajednički dom, ali ako ju sada iskvarimo, što će biti?” A tako je i s čovjekom ako ga iskvarimo. Ako se najedanput više ne zna raspoznati pravo dostojanstvo žene i pravo dostojanstvo muškarca... - rekao je fra Bono.
Na pitanje što je za biskupe i vjernike tako opasno u međunarodnom dokumentu koji se zauzima za odlučniju i djelotvorniju zaštitu žena od nasilja, rekao je:
– U Istanbulskoj konvenciji nije sve krivo, ali nam nikad nisu dali cijeli tekst da bi se moglo raspoznati što je doista krivo, a što je pravo. Jasno je da se mora biti protiv nasilja u obitelji, protiv svakog grijeha ili protiv svakog nasilja, ali ne može se jednostavno obezvrijediti razlika između muža i žene. Žena ima svoje dostojanstvo, muškarac ima svoje, i to poštivanje jednog i drugog dostojanstva – to mora biti. Bez toga ne može čovjek opstati. Niti priroda ne može opstati. To se mora poštivati. Nekad su žene bile bolje vladarice od muškaraca, na primjer Marija Terezija. I danas može žena biti bolja – i zato žene moraju imati svoje dostojanstvo i sva prava, ali moraju poštivati svoj identitet. Ona je žena. A muškarac ima svoj identitet. A ne da sada bude neka rodna izjednačenost. Kao “roditelj 1”, “roditelj 2” itd. – to je iskrivljeno sve.
Među ostalim, prokomentirao je i slučajeve seksualnog zlostavljanja u katoličkoj crkvi.
– To je veliko zlo. Ali toga je uvijek bilo, nažalost, samo što se nekad o tome nije toliko puno govorilo. Crkva je tu sad jako stroga i ima pravo da bude stroga. Uvijek je bila stroga, samo se to nekad nije iznosilo u javnost. Takvih pogrešaka, nažalost, uvijek ima, ne samo kod svećenika nego daleko više kod različitih ljudi koji se bave odgojem mladih. Ali kad se to pojavi u Crkvi, onda je to senzacija. Sad je postalo popularno svećenika tužiti. A pogotovu onda još i odštetu tražiti – a nema pravih dokaza. Ako netko nakon 20, 30 ili više godina tuži da ga je netko zlostavljao u mladosti, kakve dokaze ima? To treba osuđivati i mi osuđujemo, i Crkva, ali problem je da li se to čini na pravedan ili nepravedan način. Onaj čovjek koji to priznaje, taj je i dobar čovjek jer priznaje svoj grijeh. I Bog će mu oprostiti. I ako treba, i pokoru treba činiti. Jer čovjek mora priznati svoj grijeh. Zato ako neki svećenik prizna svoj grijeh, i spreman je za to i trpjeti, onda će mu Bog to uzeti za dobro – i on će se popraviti. Ali bi mu i ljudi morali oprostiti, a ne praviti iz njega nekakvu sramotu - rekao je, među ostalim, fra Bono Šagi u razgovoru za Globus..
