Ratni pripadnici specijalne jedinice policije PU varaždinske „RODA“, prisustvovali su na svečanom obilježavanju 31. godišnjice vojno redarstvene akcije „Plitvice“ i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića kod spomen-obilježja Josipu Joviću na Plitvički jezerima.
"Krvavi Uskrs" na Plitvicama 31.3.1991. - sjećanje na obljetnicu, opisao je autor niže navedenog teksta, Petar Škorić.
Na Uskrs, prije 31 godinu, srbočetnički pobunjenici na Plitvicama su ubili hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, prvu žrtvu Domovinskog rata. Taj događaj će u hrvatskoj povijesti ostati upamćen kao "Krvavi Uskrs".
Povodom te tužne obljetnice, u čast Josipa Jovića položeno je cvijeće i upaljene svijeće, na njegovim grobom u rodnom Aržanu.
Služena je i sveta misa zadušnica, koju je predvodio don Marko Trogrlić, a misno slavlje je svojim pjevanjem uljepšala policijska klapa Sveti Mihovil.
Josip Jović je hrvatski dragovoljac iz Aržana, koji je 5. kolovoza 1990. pristupio postrojbama MUP-a, a prije pogibije odlazi i na terene u Pakrac i Petrinju.
Burna politička previranja, mitinzi o navodnoj srpskoj ugroženosti, balvani na cestama, eksplozije u dvorištima i kućama Hrvata i prijetnje bile su sastavni dio hrvatske svakodnevice početkom 1991. godine, i bilo je jasno kako je rat za neovisnost i obranu Hrvatske neizbježan.
Jedine oružane formacije koje je Hrvatska tada imala bile su postrojbe MUP-a, čije su specijalne postrojbe predstavljale jezgru buduće HV-a.
Spomenuti događaji i pokušaji odcjepljenja samoproglašene srpske milicije na Plitvicama od ostatka Hrvatske tražili su neodložnu intervenciju, pa su u svrhu uspostave mira hrvatske redarstvene snage (pripadnici specijalnih postrojbi MUP-a Rakitje, Kumrovec te antiterorističke jedinice Lučko) krenule noć uoči Uskrsa put Plitvica.
U ranim jutarnjim satima 31. ožujka 1991., na glavnom pravcu kretanja, kolona vozila s hrvatskim specijalcima napadnuta je iz zasjede na glavnoj prometnici nedaleko od plitvičkih hotela i pratećih objekata.
Na kolonu je otvorena vatra iz okolne šume, a u autobus pun hrvatskih redarstvenika uletjela je tromblonska mina, na sreću neizvučenog osigurača, te nije eksplodirala.
Specijalci su munjevito izišli iz vozila, zalijegali uz cestu, otvorili vatru u pravcu iz kojeg je pucano, te brzo napredovali po dubokom snijegu koji je tog Uskrsa okovao Plitvice.
Josip Jović je bio najistureniji u napadu, pucao je u smjeru pošte. Iako je na sebi imao pancirku, metak srpskih terorista pogodio ga je u nezaštićeni dio tijela.
Sukob je potrajao nekoliko sati tog prijepodneva, a pobunjenici su bili prisiljeni na povlačenje. Prema policijskim izvješćima uhićeno je devet pobunjenika, među kojima je bio i Goran Hadžić, član Glavnog odbora SDS-a i Borivoje Savić, tajnik Izvršnog odbora SDS-a Vukovara.
Iako je akcija u potpunosti uspjela i na Plitvicama je uspostavljen red, ostat će upamćena po prvom poginulom branitelju iz Domovinskom rata, policajcu Josipu Joviću. Devet pripadnika specijalnih postrojbi MUP-a je ranjeno tijekom izvođenja akcije.
Prisjećajući se danas Josipa Jovića, prve žrtve Domovinskog rata, trebamo se prisjetiti svih palih za Hrvatsku, kao i svih hrvatskih branitelja koji su vodili pravedan oslobodilački obrambeni rat protiv velikosrpskog agresora. Bez njihove žrtve i velebnih djela Hrvatska danas ne bi živjela.
I zato uvijek trebamo izražavati dužno poštovanje prema žrtvi hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu, kao i svim domoljubima koji su kroz dugu i krvavu povijest stradavali i patili za hrvatskom slobodom i državnom nezavisnošću.
