Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) u Zagrebu (Hrvatska) podnio je optužnicu protiv tri hrvatska državljana zbog primanja i davanja mita radi dobivanja sredstava Unije namijenjenih za provedbu projekta Dogradnje i rekonstrukcije uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (Projekt UPOV) u Varaždinu (Hrvatska), čija vrijednost prelazi 20 milijuna eura. Riječ je o slučaju protiv Željka Bunića, nekadašnjeg direktora Varkoma, Stjepana Ptičeka, vlasnika tvrtke EcoEnergy, i Roberta Gotića, predsjednika Uprave GK grupe.
EPPO dodatno proširuje istragu primanja i davanja mita u slučaju Pročistač
Za dobivanje posla na pročistaču, uredio kuću za odmor bivšem direktoru!?
Kao što je već objavljeno, u razdoblju između prosinca 2019. i srpnja 2022. godine, prvi, drugi i treći okrivljenik bili su u dogovoru s ciljem da pogoduju trgovačkom društvu prvookrivljenoga u provođenju Projekta UPOV, sufinanciranog sredstvima Kohezijskog fonda Europske unije, kojim je upravljalo javno poduzeće na čelu kojega je bio drugookrivljeni. Zauzvrat je prvookrivljeni dogovorio radove na renoviranju kuće u korist drugookrivljenoga.
Uz to, u razdoblju od svibnja 2021. do 2022. godine, okrivljenici su osigurali trgovačkom društvu prvookrivljenoga dodjelu ugovora za dogradnju i rekonstrukciju UPOV-a, pri čemu je drugookrivljeni primio naknadu za financijsko upravljanje, a društvo trećeokrivljenoga dobilo je posao podizvođača za dio radova u vrijednosti od približno 9,69 milijuna eura.
Kako bi proveli u djelo svoj plan, drugi i treći okrivljenik prvo su osigurali društvu trećeokrivljenoga ugovor za izradu glavnih građevinskih projekata i pribavljanje građevinske dozvole. Trećeokrivljeni je manipulirao procesom nadmetanja kako bi osigurao da njegova tvrtka dobije ugovor. U izradi projekta društvo trećeokrivljenoga ugradilo je geotehničko-građevinski projekt prvookrivljenoga, čime je osigurano da se metodom gradnje pogoduje društvu prvookrivljenoga. Ovaj je manevar omogućio društvu prvookrivljenoga da da najpovoljniju ponudu i dobije nepoštenu tržišnu prednost. Slijedom toga, društvo prvookrivljenoga dobilo je posao vrijedan oko 35 milijuna eura, a društvo trećeokrivljenoga dobilo je posao podizvođača.
Daljnje istražne radnje pokazale su da su drugi i trećeokrivljeni bili u dogovoru, prema kojemu bi drugookrivljeni poduzeo sve neophodne korake kako bi osigurao da društvo trećeokrivljenoga dobije ugovore od društva drugookrivljenoga, u zamjenu za isplatu 10% od ukupne vrijednosti ugovora drugookrivljenome.
Prema tom je dogovoru drugookrivljeni dodijelio 39 ugovora društvu trećeokrivljenoga, ukupne vrijednosti 681.974 eura. Trećeokrivljeni je platio dogovoreni iznos od 68.197 eura na način da je namirio privatne troškove drugookrivljenoga, koji se odnose na izgradnju i opremanje njegove nekretnine.
Neki od tako dodijeljenih ugovora bili su sufinancirani sredstvima iz Kohezijskog fonda Europske unije, uključujući i onaj najveće vrijednosti.
Ako budu proglašeni krivima, okrivljenici bi mogli biti osuđeni na zatvorske kazne od jedne do deset godina.
