- Procjena je da mi s trenutnim kapacitetima možemo izdržati još nekih tjedan dana. Priprema se već i treća jedinica intenzivnog liječenja za slučaj da se popune postojeći kapaciteti, a šatori bi bili zadnje mjesto gdje ćemo smještati pacijente, iako su kvalitetni, dobro opremljeni, grijani te opremljeni kisikom. S obzirom na više od 1500 novozaraženih u tjedan dana, u sljedećih 10-ak dana očekujemo priljev dodatnih 150 pacijenata u bolnicu. Upravo nas porast pacijenata na respiratoru najviše brine jer na respiratorima završavaju i mladi. U bolnici je trenutno oko 150 pacijenta, a kad taj broj dođe iznad 200, pune se šatori – rekao je zamjenik varaždinskog župana i načelnik županijskog Stožera civilne zaštite Robert Vugrin.
Sjever Hrvatske i dalje gori – pod koronom. Ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak u petak je rekao kako je upravo u Varaždinskoj županiji incidencija zaraze u 14-dnevnom razdoblju najviša i iznosi 1.623,5 na 100.000 stanovnika. Da je situacija krajnje ozbiljna i alarmantna već duže vrijeme upozorava i načelnik županijskog Stožera Vugrin s kojim smo razgovarali o tome “držimo” li epidemiju pod kontrolom.
U Varaždinskoj županiji i dalje bukti, u tjedan dana imamo oko 900 zaraženih na 100.000 stanovnika. Što se dogodilo, kako smo od “zelene” županije postali “crvena” u manje od mjesec dana?
Još početkom listopada je sedmodnevna incidencija bila manje od 10. Danas je 900. Korone još početkom listopada uopće nije bilo i trebalo je neko vrijeme da ljudi shvate da situacija ubrzano postaje alarmantna.Također, u nekoliko tjedana došli smo u situaciju u kojoj se ne možemo osloniti na sustav kontrole širitelja virusa jer nismo dobivali potpune povratne informacije o bliskim kontaktima što je imalo za rezultat povećan broj ljudi s nepoznatim izvorom zaraze. Dakle, nekoliko je tu bilo čimbenika koji su doveli do toga da sada u sedam dana brojimo preko 1500 novozaraženih, što je više od 900 zaraženih na 100.000 stanovnika. Kad bismo naše brojke preslikali na nacionalnu razinu, Hrvatska bi imala 6000 novih slučajeva na dnevnoj bazi i već 400 ljudi na respiratorima.
Prošli su tjedan na dnevnoj bazi zabilježeni rekordi po pitanju broja novih COVID-19 pozitivnih osoba. Gdje su najveća žarišta?
Virus je u lokalnoj transmisiji i već je većina odgojno-obrazovnih, zdravstvenih i ustanova socijalne skrbi te velik broj tvrtki pogođen ili osjeća posljedice pandemije. Epidemiološka služba se trudi to “ugasiti”, ali u ovoj borbi nikako ne može uspjeti sama. Više nego ikada prije ovisimo o suradnji s našim sugrađanima tako da poštujemo one najjednostavnije mjere i da se osobe koje su pozitivne na COVID-19 ili su bile s takvom osobom u kontaktu pridržavaju uputa epidemiologa i HZJZ-a. Trebamo se na nekoliko tjedana vratiti na obrasce ponašanja iz ožujka i travnja inače cjelokupni zdravstveni sustav neće moći izdržati pritisak.
Jeste li zadovoljni s načinom na koji se provode kontrole?
Nisam zadovoljan jer tri inspektora civilne zaštite i pet inspektora Državnog inspektorata zasigurno ne mogu osigurati kvalitetno provođenje svih mjera. Ne možemo očekivati da će pet inspektora uspješno pratiti 500 lokala. Zato smo i uputili Nacionalnom stožeru prijedlog da se vrijeme rada ugostiteljskih objekata skrati do 20 sati. No ono što nedostaje je jasan okvir kojim bi se brzo i efikasno kažnjavalo kršenje odluka Stožera. Ništa ne vrijedi ako mjere definiramo, a sustav sankcioniranja izostaje. Uzet ću za primjer dva veća njemačka grada, München i Hamburg koji zajedno imaju gotovo 3,5 milijuna stanovnika. U šest mjeseci izdano je preko 20.000 prekršajnih naloga, a naplaćeno više od 2,2 milijuna eura. U Hrvatskoj je u istom razdoblju izrečeno preko 20.000 usmenih upozorenja, a podneseno svega nekoliko desetaka prekršajnih naloga.
Treba li nam policijski sat? Ili lockdown?
Policijski sat trenutno očito nije opcija, no to ne znači da u jednom trenutku neće doći do nekog drugog paketa restriktivnijih mjera bude li broj zaraženih i dalje rastao. Činjenica je da se koronavirus širi brže nego što se to očekivalo te bi potpuni lockdown, s aspekta sprječavanja širenja epidemije, bio najjednostavnija mjera. No s druge strane nam je svima jasno kakve bi to posljedice imalo na gospodarstvo. Glavni izazov je naći pravi balans.
Snažno su odjeknuli apeli o nedostatku respiratora u bolnici. Županija je odmah reagirala. Imamo li ih sada dovoljno?
Izjave vezano za raspoloživost respiratora bile su naglašeno dramatične i to ne bez razloga. Našli smo se u situaciji da pored stacionarnih respiratora kojih imamo 12 u jednom trenutku koristimo i transportne. No, pravi problem je što bi Varaždinska županija prema broju stanovnika trebala imati najmanje 24 respiratora od 600, koliko ih vjerojatno imamo na razini države. Dakle, imamo dva puta manje nego što bi trebali imati iz onoga što se financira iz državnih sredstava. Nakon što smo iz županijskih sredstava kupili pet respiratora, a za još dva su sredstva osigurana iz donacija, ministar nam je osigurao tri respiratora te odobrio nabavku još tri respiratora. Obveza financiranja respiratora isključivo je na razini države, a mi smo ih financirali unatoč tome, zbog kritičnosti situacije. Zahvaljujemo svim tvrtkama te gradovima i općinama koji su se svojim sredstvima uključili u nabavu. Što se respiratora tiče trenutno raspolažemo s njih 23 za COVID-19 pacijente.
Kako je moguće da se to dogodilo? Zašto se ranije nije reagirao i je li netko zatajio?
Pravo rješenje je mobilizacija i adekvatna raspodjela medicinske opreme uz ravnopravan tretman. Ne znam zašto preraspodjela nije i ranije napravljena, no ne mislim da je netko zatajio. Slažem se da se trebalo i prije reagirati, no vjerujem da se ovo više neće ponoviti. Od Vlade i Ministarstva zdravstva zatražili smo u pisanoj formi da se provede mobilizacija resursa, s obzirom na to da su respiratori prva točka “pucanja”.
Kakvi su trenutni kapaciteti naših zdravstvenih ustanova? Strahujete li da ćete morati birati koga će staviti na respirator?
Uz 95 ležajeva u OB Varaždin i 85 dodatnih ležajeva s osiguranim pristupom kisiku u bolnicama u Klenovniku i Novom Marofu postigli smo kapacitet od ukupno 180 ležajeva, a rezervni kapaciteti su vojni šatori s 36 ležajeva. Važno je znati da za ljude s težim kliničkim slikama dolaze u obzir isključivo lokacije koje mogu osigurati kontinuiranu opskrbu kisikom, pa će se, ovisno o broju bolesnika, mobilizirati dodatni kapaciteti. Približno svaki deseti zaraženi ima težu kliničku sliku i treba kisik, a svaki deseti od njih respirator.
Kakvo je stanje u gospodarstvu i suradnja s Nacionalnim stožerom i zašto bi kafići trebali raditi do 20 sati pročitajte u novom Varaždincu...
