Dragi prijatelji, suborci, istinski hrvatski branitelji, Hrvatice i Hrvati, djeco poginulih domoljuba, pratite li vi ove idiotarje na hrvatskoj političkoj i inoj drugoj sceni? Vidite li zašto nismo imali državu više od tristo godina? Jesmo li mi zaista totalni idioti da nam budućnost kroje plaćeni strani mediji i "naši" izabrani političari i saborski zastupnici, korumpirano sudstvo i nadasve tromi i ne efikasan državni aparat koji je postao svrha sam sebi, a koji mi svi debelo plaćamo? Jeste li svjesni naše budućnosti? Smatrate li da treba nešto poduzeti?
Ovako započinje osvrt, odnosno svojevrsni apel koji je na svom FB profilu napisao Željko Dvekar, HDZ-ov vijećnik u Skupštini Varaždinske županije i umirovljeni stožerni brigadir, koji je bio ratni zapovjednik 1. pješačke bojne 7. gardijske brigade, čiji su pripadnici prvi ušli u oslobođeni Knin skupa s pripadnicima 4. gardijske brigade koju je vodio Damir Krstičević, aktualni ministar obrane.
Upravo su povezanost, iskustvo i (nažalost, još uvijek neostvareni) ideali iz domovinskog rata bili povod osvrta koji donosimo u nastavku.
Kuda ide Hrvatska? Gdje je naša budućnost, gdje je budućnost naše djece? Imamo li i malo prilike opstati na međunarodnoj sceni kad se žderemo i koljemo međusobno, a sve pod krinkom demokracije koja se u Hrvata krivo tumači?
Postavimo si pitanje: jesmo li se za to borili? Jesmo li za to umirali?
Razumijem one koji Hrvatsku nisu željeli, razumijem i one koji su joj se otvoreno suprotstavljali, razumijem da ne možemo svi voljeti Domovinu jer nekima se ljubav prema Domovini mjeri krvlju, a nekima novcem. Ali, dragi moji Hrvati, ne razumijem da šutimo kada vidimo svu glupost i promašaje i idiotarije i gramzivost i trgovanje i diletantsko ponašanje "naše" političke, nazovimo, elite.
Pa zar je moguće da se ime časnog ratnika gen. Krstičevića čitav tjedan poteže po novinama zbog nespretne izjave predsjednice, hraneći bolesne umove "žderača" hrvatstva? Tko daje za pravo jednom Kotromanoviću ili Ostojiću da na svoj bolesni način tumače strategiju nacionalne sigurnosti, kada oni u svom mandatu nisu ni pokusali tako nešto napraviti?
Imamo li mi uopće domoljubnu opciju na hrvatskoj političkoj sceni ili je sve samo "predstava za javnost"?
Što se čeka s lustracijom, što je s dokazanim ratnim profiterstvom, što je s financiranjem civilnih udruga koje rade protiv interesa RH, pita Dvekar, pozivajući saborske zastupnike da se probude jer se gubi na „svim fontovima“: uhićuju se branitelji, zabranjuje Thompsonov koncert u Kninu…
