Saborska zastupnica Možemo! Dubravka Novak danas je u Hrvatskom saboru, raspravljajući o Izvješću o provedbi plana protuminskog djelovanja za 2025. godinu, istaknula kako je Hrvatska s pravom ponosna na činjenicu da je 1. ožujka 2026. postala zemlja bez minske opasnosti, ali je upozorila da država istovremeno zanemaruje ljude koji su taj posao omogućili.
“Hrvatska bez mina znači kraj gotovo 30-godišnje opasnosti, oslobođene su goleme površine i otvorene nove razvojne prilike. No, iza tog uspjeha stoje ljudi koji su svakodnevno riskirali živote, a danas su prepušteni sami sebi”, poručila je Novak.
Naglasila je kako izvješće za 2025. godinu ne sadrži ključne podatke o točnom broju osoba koje su radile na razminiranju u Republici Hrvatskoj, kao ni raspodjelu na državnu službu i privatne tvrtke – a ono što je posebno osjetljivo - ne navodi ukupan broj radnika uključenih u razminiranje niti koliko ih je ostalo bez ugovora nakon završetka procesa i danas su na burzi.
Posebno je problematizirala položaj radnika zaposlenih u privatnim tvrtkama:
“Dok su djelatnici državnih službi zbrinuti, više od 90 pirotehničara iz privatnog sektora danas se nalazi na burzi, bez adekvatne podrške. Njihova ‘nagrada’ za godine rada u najopasnijim uvjetima je naknada od oko 500 eura mjesečno. To je nedopustivo”, istaknula je.
Podsjetila je da su ti radnici tražili konkretna rješenja – dokup staža, prekvalifikaciju ili prijelazna zaposlenja – no država na to nije našla rješenje, unatoč upozorenjima još iz 2024. godine.
Upozorila je i na nejednakost tretiranja javnog i privatnog sektora:
“Ovaj problem jasno pokazuje diskriminaciju između radnika u državnim službama i onih u privatnim tvrtkama, iako su upravo radnici privatnog sektora obavili najveći dio najopasnijeg posla.”
Dodatno je naglasila da je od 1996. godine u minskim nesrećama stradalo 612 osoba, od čega je 208 nesreća završilo smrtnim ishodom.
Od završetka ratnih djelovanja, na poslovima humanitarnog razminiranja u Republici Hrvatskoj smrtno je stradao 41 pirotehničar, pri čemu je većina stradalih bila iz privatnog sektora.
“Upravo zato, država se mora na pravi način odužiti ovim ljudima. Jedini ispravan način je da im damo priliku rade dalje: onima koji žele na istim poslovima pod dobro ugovorenim sigurnosnim i radnim uvjetima, onima koji taj posao više ne mogu/ne žele raditi, omogućiti prekvalifikaciju i siguran posao do stjecanja prava na mirovinu”, zaključila je Novak.
