U Hrvatskoj oko 400.000 osoba ima šećernu bolest, a broj oboljelih povećava se iz godine u godinu. Usto, procjenjuje se da polovica oboljelih ni ne zna da ima dijabetes pa je stvarni broj "šećeraša" daleko veći. Najčešći oblik dijabetesa je tip 2, koji se obično otkrije u starijoj dobi i na čiji razvoj najveći utjecaj ima način života.
Na nedavnom obilježavanju Hrvatskog dana šećerne bolesti u Varaždinu moglo se čuti da u Varaždinskoj županiji dijabetes ima gotovo 15.000 ljudi. Tim povodom razgovarali smo s dr. Izidorom Osonjački, endokrinologinjom i dijabetologinjom iz Opće bolnice Varaždin.
- Velik je postotak ljudi kojima dijabetes još nije dijagnosticiran. Nažalost, u vrijeme dijagnosticiranja, šećerna bolest sigurno već traje nekoliko godina, čak i do 7-8 godina. Dijabetes tipa 2 kasno se otkriva jer u početku nema izraženijih simptoma. Prvi pokazatelji bolesti su pojačano mokrenje, žeđanje, pojačana glad, debljanje, kod nekih ljudi mršavljenje, kronični umor, zamućen vid, usporeno cijeljenje rana... To su pacijenti koji imaju i pridružene bolesti jer je dijabetes povezan s bolestima srca i žila. Dakle, tim pacijentima dijabetes otkrivamo na rutinskim pregledima. Nažalost, u trenutku dijagnosticiranja već imaju neku od kasnih komplikacija bolesti - bolesti srca, srčani udar, moždani udar te periferne bolesti žila, bubrežne bolesti, dijabetička retinopatija, oslabljen vid... – pojasnila je dr. Osonjački.
Liječenje je individualno i ovisi o raznim faktorima.
- U početku liječenja, ovisno o razini glukoze u krvi, preferira se kombinirana peroralna terapija. Danas imamo odlične lijekove koji, osim za liječenje šećerne bolesti, dobro djeluju i na tjelesnu težinu i poboljšavaju i ostale kardiovaskularne rizike, bubrežnu funkciju, djeluju dobro na srčani mišić. Imamo i kombiniranu terapiju inzulina i peroralne terapije ili intenziviranu inzulinsku terapiju s 3, 4 i više aplikacije dnevno, ovisno o samoj bolesti, komorbiditetima, životnoj dobi, zalihama tzv. endogenog inzulina. Terapija se modificira i uvijek je naglasak na individualnom pristupu. Nije svejedno ni živi li osoba sama, tko će joj aplicirati inzulin, može li to sama, možda ima moždani udar, slabost ruke, moramo gledati i na takve stvari – naglasila je dr. Osonjački.
Koji su sve noviteti u reguliranju šećerne bolesti, zašto su senzori za kontinuirano mjerenje glukoze korisni i za pacijente i za liječenike, zašto su neki lijekovi za liječenje dijabetesa popularni i kod osoba koje nisu "šećeraši", što je najvažnije u borbi protiv ove bolesti, ali i kakav je interes za liječenje pretilosti u OB Varaždin, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti..
