Damir Vanđelić svjedočio je nedavno pred Nacionalnim vijećem za praćenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije kao bivši predsjednik nadzornog odbora INA-e, ali u njegovoj impresivnoj poslovnoj karijeri to je tek jedna od zvučnih pozicija. Nakon završetka studija na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, ovaj 54-godišnji Zagrepčanin, koji je stekao i MBA titulu na University of Liverpool, počinje raditi u Plivi, a potom prelazi u Interbrew. U Adris dolazi 2004. godine i tu preuzima funkciju direktora investicija Adris grupe, koju je obnašao do 2016. godine, a istodobno je bio i direktor Abilie. Od 2008. kao član uprave Adria Resortsa aktivno je uključen u rad brojnih nadzornih odbora tvrtki u sastavu Adris grupe (Cromarisa d.d., TDR-a d.d., Hrvatskih duhana…), a bio je i predsjednik uprave Croatia osiguranja, dok danas angažiran u poslovanju poduzeća koje vodi njegova supruga Patricija s kojom ima troje djece.
Za promjene treba želja
Navodite da je upravljanje u našoj državi među najneučinkovitijim u EU, odnosno možda i na samom dnu. Na temelju čega to tvrdite?
To nije moja ocjena, nego je to interpretacija izmjerenih rezultata, koji pokazuju prilike u svim zemljama Europske unije pa i svijeta. Mjeri ih Svjetska banka, a na temelju njih napravio sam analizu za Hrvatsku te to usporedio sa zemalja koje su nam dobre za usporedbu. Neke od tih zemalja mogu nam biti kratkoročni primjer, kao Slovenija, dok nam dugoročni primjer može biti Danska. Slovenija je, primjerice, zemlja koja je s nama bila u Austro-Ugarskoj pa zatim u Jugoslaviji. Dijelimo istu genetiku, no Hrvatska ima više rudnih bogatstava, infrastrukturno bolju poziciju, imamo više luka, više otoka… Turistički smo razvijeniji pa nema nikakvog razloga da mi ne budemo bolji, a sada smo po svim parametrima lošiji. Ili Slovačka i Češka. To su zemlje koje su u mojem djetinjstvu bile i ekonomski i organizacijski debelo ispod nas, a danas su ispred.
Zašto smo loši?
Neučinkovitost upravljanja posljedica je toga da naše institucije općenito ne funkcioniraju dobro ili barem ne dovoljno dobro. A to je i zato što imamo negativnu selekciju ključnih kadrova u državi. Radi se tako kao da idemo na Olimpijadu trčati na 100 m, a izaberemo za to čovjeka koji ima 200 kilograma. Hrvatska ne može uspjeti negativnom selekcijom, a nerazumijevanjem važnosti demokratskog sustava dovodimo zapravo takve ljude na vrh. Da, kao što i vidite sami, neki od njih završe u zatvoru, a neki u ropotarnici povijesti. To, međutim, nisu najbolji među nama.
PUNILI DŽEPOVE Zrin je prvi ukazao na problematiku vezanu uz skladištenje i opskrbu prirodnim plinom. Pogledali smo gdje je Hrvatska po popunjenosti skladišta plina i vidjeli da je na dnu Europe, a rat je već trajao i svi su grabili plin. Portugal se već sredinom godine napunio 100 posto, Poljska skoro 100 posto, a Hrvatska tridesetak posto! Zašto se nije reagiralo? To vam govori o učinkovitosti države. Ukazivali smo da ovo nije logično ponašanje jer svi pune skladišta kad je još plin bio relativno jeftin. Vlada se kasno trgnula, dva tjedna nakon našeg istupa donijela je neke odluke. a nabava plina krenula je kad je bio višestruko skuplji. Dok su drugi punili skladišta, kod nas su vlastite džepove.
Gdje se vide posljedice toga?
Gotovo svugdje gdje država obavlja određene zajedničke funkcije. Recimo, obrana, obrana od poplava i obnova nakon potresa. Pao je dron, a je li naša protuzračna obrana reagirala? Kod grabe su se ljudi dolazili čuditi, a lako je mogao netko stradati. Dakle, stvar ne funkcionira, a kao porezni obveznik očekujem od svoje države zaštitu jer se izdvaja skoro dva posto BDP-a za obranu. Ili primjer poplave u Gunji. Očekivali biste da će doći jaka vojna inženjerija koju će zatrpati pukotinu koja je bila reda veličine tridesetak četrdesetak metara. Umjesto inženjerije, došli su vojnici koji su punili vreće s pijeskom i radili takozvane zečje nasipe, a ostali su bez hrane. Ili još banalnije. Pao je snijeg u Splitu, izašlo je 200 vojnika, no nisu ga uspjeli očistiti. Ili ovo: Europa nam je prije pet godina odobrila 650 milijuna kuna za izgradnju mreže za brzi internet mi do dan danas nismo izabrali ni voditelja projekta.
Na koji način podići učinkovitost upravljanja?
Prvo morate imati želju za promjenom. A kako se do nje dolazi? Kad netko treba npr smršaviti, često ništa ne mijenja dok mu zdravlje nije ugroženo. Tek onda ta osoba shvati da je promjena neophodna. Znači, nam se mora dogoditi određena katarza.
KAKO JE ODBAČENA PRIJAVA? Europski parlament je još 2006. napravio i objavio analizu o trošku korupcije u EU. Gleda li se gubitak uslijed korupcije u odnosu na BDP, Hrvatska je predzadnja u Europi, a malo gora je samo Rumunjska. U Hrvatskoj na korupciju ode 30,5 posto BDP-a, dakle 60 milijardi kuna godišnje! Pa je li bi bilo skupo izgraditi podzemnu željeznicu u Zagrebu? Ili nešto drugo. Bolje zdravstvo, obrana… Nikakav problem! Naravno, korupciju nikad nećete iskorijeniti. Kad bi bila na razini usporedivih nam zemalja, ostalo bi nam 30 milijardi kuna, što je deset Peljeških mostova. A tijekom sedam godina ove vlasti 210 milijardi! Sad kad gledam neke izmjene podzakonskih akata, koji su upravo ovih dana objavljene, korupcija će biti još veća. Nama korupcija nije uzrok ovoga gdje smo mi danas, ono je posljedica toga da demokratske strukture ne funkcioniraju. Institucije ne funkcioniraju. Što se dogodilo s nekim kaznenim prijavama? Na to sam ukazao na antikorupcijskom Vijeću. Tražim i pozivam zastupnike da traže reviziju kaznenog postupka HANFA-e protiv MOL-a. Naime, dvije su kaznene prijave HANFA-e oduzete USKOK-u. Čovjek koji je radio u Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru premješten je u ODO Zagreb i tu je odbacio kaznenu prijavu koju je tadašnji glavni državni odvjetnik Dražen Jelinić prebacio iz USKOK-a! Kako se to dogodilo? Bez političke intervencije? Zbilja?
Vratiti vjeru da se može
Jesmo li blizu toga s obzirom na inflaciju i sve ostalo?
Nevjerojatno je kako ta katarza nikako da se dogodi. Kad dođemo do nekog dna, iskopamo još dva kilometra dublju rupu i opet je u redu. I opet se ljudi ne bune. Prema tome, sve kreće od svjesnosti da je promjena nužna, a kad ste svjesni da nešto morate promijeniti, onda trebate izabrati za to kvalitetne ljude, i to prvenstveno karakterom.
Karakterom?
Ne vidim uopće problem stručnosti u Hrvatskoj. Struke imate koliko god hoćete. Imamo kvalitetne inženjere, imamo fenomenalne sportaše… U Hrvatskoj nije problem stručnost, nama je problem karakter ljudi koji nas vode. Taj karakter je ili sociopatski, taj karakter je ili koruptivan, taj karakter ili neradnički. Kad bi došli ljudi koji žele raditi i koji nisu iskvareni, riješili bi hrpu naših problema jer jedino što bi oni trebali raditi je da slušaju struku. Ako govorimo o potresu, pričajte s građevinskim fakultetom, komorama inženjera… Ne može se dogoditi da, recimo, kod obnove od potresa 80 posto primjedbi na podzakonske akte daju komore stručnjaci i svi su oni odbačeni. Isključuju se i kaže, ne, ne, ne mi znamo bolje, nego vi. To je nemoguće, ne postoji nitko tko zna bolje od takve mase naroda, stručne mase naroda. Dakle, struka se uopće ne sluša. Na kraju krajeva, mi smo sredina koja je u stanju stvoriti natprosječan broj izuzetno kvalitetnih ljudi, iako smo mala zemlja. To se najbolje vidi u sportu. Dakle, nije problem u tom tzv. ljudskom kapitalu. Problem su nam procesi, organizacija…
U AMERICI NA ULICE Zrin je udruga koju smo pokrenuli osnivanjem u svibnju, a okuplja dvjestotinjak članova, od visoko stručnih ljudi do doktora znanosti i akademika. Zrin vrlo brzo raste, toliko brzo da na upravnom odboru ne stignemo sve ni obraditi. Republika Hrvatska je od svog osamostaljenja ostvarila dvije ključne paradigme, a to su europske integracije i integracija u NATO. Sada moramo ostvariti i ekonomsku paradigmu: dizanje plaća, povećanje srednjeg sloja, povećanje ukupnog standarda življenja u Hrvatskoj… Da se to ostvario, neophodno je ostvariti niz drugih parametara. Dakle, naše demokracija mora doći na puno višu razinu nego što je danas. Demokracija je u Hrvatskoj realno ugrožena. Zadnjih 12 godina imamo neustavne izbore i u ovom trenutku u Saboru su tri saborska zastupnika koji ne bi imali to mjesto. Izbori su neustavni zbog nejednakih izbornih jedinica. Imamo izborni sustav koji nije ustavan, što je nevjerojatno. Kad bi tako nešto imali u Americi, ne znam koliko ljudi bi izašlo na ulice. To treba riješiti, a izborni sustav i digitalizirati. To bi dovelo do veće izlaznosti, kao i ušteda jer je to jeftiniji i učinkovitiji servis. Kad bi imali sve takve, digitalne servise, država bi bila ukupno učinkovitija, brže bi dolazili do građevinskih dozvola, imali bi kvalitetnije i transparentnije zapošljavanje, imali bi veće plaće, mogli bi zapravo živjeti kvalitetnije.
Kako su to uspjeli drugi posložiti? Što im je to donijelo?
Češka, Slovačka i Poljska, koje su puno bolje organizirane, iskorištavaju više europskih sredstava. Ali efikasnost države vidi se na raznim primjerima, od zbrinjavanja smeća do izgradnje autocesta. Dakle, nije da se ne može, može se. Hrvatska bi u mnogim stvarima mogla prepisati zakone ili rješenja koja postoje u Austriji ili Njemačkoj ili bilo gdje drugdje gdje vidimo da je bolje. Naravnom trebate imati i ljude posvećene provođenju, neovisne od političkih pritisaka.
A koliko bi trebalo vremena za iskorak?
Pet, šest godina. U tom roku moguće je povećati naše plaće 30 do 50 posto te početi sustizati Sloveniju. Rasle bi i naravno naknade umirovljenika, branitelja… Sasvim sigurno bi nam porastao BDP. Imali bi i bolju kvalitetu javnih usluga, upravljanja javnom imovinom, javnim servisima... Natječaji za zapošljavanje bi bili efikasniji, pošteni, građevinske dozvole bi se ishodile puno brže. A kad bi se sve radilo bolje, ljudi bi se osjećali bolje. Obožavam našu zemlju, ali i meni dođe da se odselim. Nije materijalno problem. Problem je da ne vidim svijetlu budućnost. Na primjer, kada smo se borili u ratu ništa nije bilo teško jer smo vjerovali da će iza toga biti sve bolje. Danas mladi ljudi ne vide ništa. A može biti bolje. Vjeru u to treba vratiti.
SOA DALA IZVJEŠĆE, ALI... Tim Orešković je bio premijer s karakterom i stručnošću te vrlo hrabar, a mana mu je bila da nije bio u Hrvatskoj dovoljno dugo da spozna kako funkcioniraju institucije. Kad je odlazio, rekao je da ga smjenjuju zbog INA-e i SOA-e. To nisu tako odvojene stvari jer nemojmo zaboraviti da su neki bivši zaposlenici tajnih službi danas u zatvoru u Njemačkoj, i to zbog Ine, odnosno ubojstva direktora INA-e, koja nas je othranila i naoružala za vrijeme Domovinskog rata. INA je i dan danas jaka i važna. Netko iz nje odnese milijardu kuna, a nitko kao ni ne vidi! A što će se dogoditi? Mislim da će sudski proces pokazati da je riječ o trgovačkim ugovorima. I nisu slučajno akteri privođeni sa smiješkom na licu. I ne samo oni. Umjesto da svojim članovima uprave isplatimo otpremnine po ugovoru, sada će dobiti cjelokupne svoje plaće za preostalo razdoblje do kraja mandata, budući da su spremni smijenjeni. To znači otprilike dva milijuna kuna po članu ili i više. Od prije postoji kaznena prijava protiv Vlade RH, što se vidi iz videa koji je javno dostupan. Podnesena je kaznena prijava udruga zviždača zbog trgovanja utjecajem. Smjene direktora sektora u INA-i dogovorene su između vrha MOL-a i premijera Andreja Plenkovića, to jest vlade. To je kod nas postalo normalno, ali to je nezakonito ponašanje. Da se vlada upliće u kadroviranje na najnižim razinama. Trebate se sjetiti da smo to i nadzornim odborima problematizirali. Direktore INA-e se smjenjivalo, a lansiralo Škugora. Netko mu je čistio prostor, iako je sličnu nepodopštinu nedavno otkrivenoj napravio i ranije. Kod hrvatsko talijanskih bušotina napravljena je šteta od 20 do 40 milijuna eura. I mislite da ljudski potencijali to nisu znali? Mislite da su ljudi u MOL-u tako neprofesionalni? Ili da to ne zna SOA i da nije dala izvještaj predsjedniku RH i Sabora? Siguran sam da je. No tko ga je gurao? Škugor nije glavni, što se vidi po količini novca koju je imao nerazmjerno više od drugih, jačih aktera, a njegova se majka pojavljuje i u događanjima oko Dalekovoda. Treba vidjeti u kojoj stranci je taj čovjek, s kim se družio, na koje sastanke odlazio.
