-Jedna je od većih zabluda, a usudim se reći i laži, tvrdnja je da su djelatnici u trgovini loše plaćeni ili da rade svih sedam dana u tjednu, iako loše iznimke postoje, no ne može cijeli jedan sektor, a taj sektor je nakon javnoga drugi najveći sektorski poslodavac u Hrvatskoj, biti žrtva loših poslodavaca, naglašava Denis Čupić, prvi čovjek F.O. ASSET-a, poduzeća za upravljanje nekretninama i imovinom, koje je vodi trgovački centar Westgate.
U trgovini - iznad prosjeka
U velikom dijelu trgovine, kako naglašava, plaće su iznad hrvatskog prosjeka, budući da veliki dio plaća ovisi o stimulacijama, koje trgovci ostvare na prodaju, a upravo se veliki dio tih stimulacija ostvari prometima nedjeljom.
-Osobno kontinuirano napominjem kako je nužno izmjenom Zakona o radu zaštiti radnike, upravo u odnosu na nedjeljni rad, i to na način da se zakonom jasno i nedvosmisleno odredi koliko nedjelja radnik može maksimalno raditi te jasno i nedvosmisleno koliko satnica nedjeljom mora biti više plaćena. I to za sve struke i sve radnike, a ne samo za radnike u trgovini. Naime, sadašnji zakon jedino kaže “više” pa onda poslodavac, koji plati satnicu jednu kunu, ispuni taj uvjet, ukazuje Čupić.
Posebno ukazuje da neki od najvećih zagovaratelja zabrane rada trgovina nedjeljom iz redova poslodavaca imaju najniže plaće u trgovini, a radnici im rade po svih sedam dana, dok nedjeljnu satnicu plaćaju jedan ili pet posto više.
- Nasuprot tome, više od 80 posto velikih trgovaca i trgovaca u segment shopping centara nedjelju plaća od 35 posto na više, a u modnoj trgovini preko polovice poslodavaca nedjelju plaća preko 50 posto, što povećanom osnovicom, što i stimulacijama na prodajne rezultate, naglašava Čupić.
Uz to, kako upozorava, nedjeljom u trgovini radi i znatan broj studenata pa smatra da je mladima potreban siguran izvor dodatnih prihoda, kao i da je rad u trgovini studentima zasigurno ugodniji rad od ispomoći u građevini ili ugostiteljstvu.
-Redovito se u javnom pogovoru, ali i medijima apostrofira trgovina kao “težak” poslodavac jer naši radnici previše rade i premalo su plaćeni, a onda opet, s druge strane, nekoliko trgovaca je redovito u nas u vrhu najpoželjnijih poslodavaca pa i proglašenih apsolutno najpoželjnijim poslodavcem. Smatram da je odgovornost svih nas upozoravati na loše poslodavce i kršenja radničkih prava, ali isto tako i zaštiti trgovinu kao sektor od paušalnih i netočnih ocjena, naglašava.
Što će se postići
Upravo zato drži da su sve ove diskusije koje se vode promašene, i to iz više razloga.
-S jedne strane, izmjena Zakona o trgovini će samo zatvoriti vrata trgovina nedjeljom, a niti će onemogućiti rad radnika nedjeljom, niti će definirati koliko takav rad mora biti više plaćen. Kao i ja, i veliki dio kolega iz trgovine i trgovačkih centara upozorava da se ove izmjene zakona moraju bazirati na jasnim brojkama i analizama, a ne na telefonskim anketama ili usporedbi brojke opće fiskalizacije koja ne daje točan i usporediv podatak, nego uspoređuje kruške i jabuke. Na kraju, sada smo prošli izborne cikluse i kako u tom žargonu lijepo volimo reći da je najbolja anketa izborna nedjelja tako je i u ovoj domeni najbolja anketa pogledati pune trgovine i centre nedjeljama, što na kraju i demantira anketu koju prezentira ministarstvo, ukazuje Čupić.
Za pravi pomak, kako drži, sindikati bi morali biti ti koji će se zalagati za primjerene plaće svih koji rade nedjeljom, lišeni ideoloških predznaka, a evidentno je da Krešimir Sever sijedi u Vijeću pri Biskupskoj konferenciji, dok je Zlatica Štulić u Savezu za nedjelju, inicijativi koju je pokrenuo franjevački red.
-U situaciji u kojoj smo sada kada se posebno trgovina oporavlja od poremećaja uzrokovanog pandemijom, svaku promjenu zakonskog okvira za trgovinu trebalo bi ostaviti minimalno za dvije do tri godine, kada se trgovina uspije oporaviti na brojke prije pandemije. Također, taj period je i dobar da bi se pokrenula generalna rasprava o radu, odnosno o činjenici da sve struke i svi poslodavci moraju biti jednaki i da samo zakon o radu može na za sve jednak način propisati uređenje rada nedjeljom, kao i jasnu minimalnu satnicu za sve jer, pitam se, koja je razlika između trgovca i radnika u kladionicama, kinima, restoranima hotelima, kafićima, autobusima, taxijima i raznim drugim djelatnostima pa i pekarnicama i kioscima za koje se nerijetko čuje? Trebaju li biti izuzetak kod zabrane rada nedjeljom? Taj licemjeran stav, na žalost, iskaz je i jednog manjka solidarnosti poduzetnika i poslodavaca pa neki možda i žele zabranu rada trgovina jer se nadaju da će ti radnici kod njih prihvatiti posao i za manje plaće i za teže uvjete rada od onih u klimatiziranim trgovinama, veli Denis Čupić.
Italija, Austrija i Mađarska
Upravo je ovih dane dobio analizu koliko trgovina u Austriji već sada radi nedjeljom.
-Već sada možete kupovati u nedjelju od Bille u Prateru do Spara u Koruškoj, što se, na žalost, kod nas se uvijek negira, a Austrija spominje kao primjer zabrane rada nedjeljom. S druge strane, Italija koja je najkatoličkija od svih zemalja, nema ograničenja rada nedjeljom, dok Madžarska, koja je uvela zabranu prije par godina, nakon samo šest mjeseci je to povukla zbog vrlo loših efekata na gospodarstvo, ali i na domaći proračun, upozorava.
-Utjecaj zabrane je posebno opasan za domaći proračun je se povećava odljev potrošnje u online koji je zbog nižeg PDV-a redovno strain pa time i taj dio kupovne moći, ali i porezni prihod se prelijeva i neki tuđi proračun, a posebno unutar EU, upozorava.
