U Varaždinu i vrapci znaju da su se Čehok i Čačić posvađali i vodili bitke na štetu Grada koje su se slomile na mojim leđima, ustvrdio je Davor Patafta, varaždinski poduzetnik u razgovoru koji je dao za Nedjeljni Jutarnji nakon, kako se naglašava, sedam godina šutnje.
Jedan od najvećih poduzetnika sjeverozapadne Hrvatske, kako se navodi, bavi se proizvodnjom motornih ulja i maziva, ali i suncobrana, a osnovao je i Winair, tvrtku za charter letove s vlastitim mlaznim zrakoplovom. Njegova je i Econutica, koja ima udjel u ACI-ju, 400 tisuća kvadrata Prislige Strunac na Žutu i odmaralište pokraj marine u Biogradu na Moru… Međutim, nakon poslova s bivšim varaždinskim gradonačelnikom Ivanom Čehokom završio je s optužnicom USKOK-a, a danas kreće u izbore kao kandidat za zamjenika varaždinskoga gradonačelnika Lige za Varaždin, udruge građana koje je osnovana po uzoru na austrijsku neprofitnu udrugu građana koja ima 13 posto Steiermärkische bank, a član njezine skupštine je i Patafta.
-Vani je normalno da je jedan direktor banke ujedno i volonter načelnik u svojoj općini. Mi se nećemo baviti politikom, barem ne na način na koji su ljudi navikli. Mi nismo živjeli od politike niti ćemo živjeti od nje, ali živimo sa svojim gradom, ukazuje Patafta, naglašavajući da Varaždinu „hitno trebaju ljudi koji će početi raditi, a manje pričati“.
U Čehokovom mandatu, kako je dodao, dogodio se optimizam u gospodarstvu.
-Možda se moglo i bolje, ali treba mu priznati da je pokrenuo gospodarski dio Varaždina, nažalost, s niskim plaćama. No, to su bile dobre godine rasta i razvoj, prije krize 2008. Tada su i prosječni političari mogli biti uspješni. Pitanje je bi li Čahok danas znao upravljati. Kad grad vode ljudi poput Radiira Čačića i Čehok, onda imate puno prednsoti, ali i mana. Mane su da nisu bili svjesni koliko je bitan tim, kao i veliki ego koji je generirao sukobe koji u maloj sredini lako stvaraju tumor. Takvi ljudi ne znaju ostaviti nasljednike, upozorio je Patafta.
Čehok i Čačić, kako ukazuje, zajedno su išli na izbore „kao braća 2005., a onda su zbog svojih taština došli u konflikt i postali teret građanima.“
-A ja sam samo bio poduzetnik koji ima je nudio rješenje 2008. Kada su bili u panici zbog zagađenja koje su sami stvorili! Čačić je imao ideju rješenja koje je bilo 30 posto skuplja i sporija u provedbi. I moja ponuda je prihvaćena, To da danas moram odlaziti na sud i odgovarati na potanja o svojoj krivnji nema nigdje u svijetu, upozorava Patafta, naglašavajući da je optužen „kao da je bio dio gradske vlasti“ budući da ga se tereti kao „službenu osobu Grada Varaždina, a ne kao poduzetnika“.
Čehok, kako je dodao, trebao bi se ispričati svim građanima Varaždina jer nije bio iskren, budući da nije htio priznati inspekcijske nalaze iz Brezja, da je napravio grešku što je otpad tu odlagan od 2005., zagađenje…
-Tu kontradiktornost mu i DORH predbacuje na sudu. Javno je govorio da nije hitno i opasno, a u biti je bilo i zato je potpisao ugovor, zajedno s Varkomom, ukazao je Patafta.
Odgovarajući kako je ostao vlasnik Regionalnog tjednika, naveo je da je odlučio pomoći kada je do „financijskog ruba došla ekipa entuzijasta jer su to ljudi s kojom je išao u školu“.
-Pomogli smo im, oni rade svoj posao najbolje što znaju, a onaj dio posla koji ne razumiju i s kojim ne žele imati posla, od računovodstva, poreza preuzeli smo mi…, naveo je Patafta.
Dodao je da u Varaždinu postoje Varaždinske vijesti u suvlasništvu grada te ispravno primijetio da je „ideja da je grad vlasnik jednog lokalnog medija, koji bi trebao kritizirati političare ili voditi konstruktivnu raspravu - komična“. Međutim, nije, nažalost, ulazio u ozbiljnu analizu utjecaja (su)vlasništva na uređivačku politiku lokalnih medija, pa tako nije objasnio, primjerice, zašto Regionalni tjednik ne želi objavljivati ni plaćene oglase drugih političkih opcija (slučaj s Podolnjakom), a kamoli izvještaje ili razgovore, ali je zato pozvao na sučeljavanje Čačića, Čehok, Kišića i druge...
