"Sada je na Gradu Varaždinu da provedemo postupak javne nabave i nakon što odaberemo izvođača koji će sanirati odlagalište u Brezju, Vlada RH će nam odobriti 40 posto troškova", tim je riječima varaždinski gradonačelnik Neven Bosiilj na medijskoj konferenciji 6.7. najavio početak kraja bala u Brezju. Međutim, oštre kritike već dan poslije stižu. Platforma Budimo Grad tako je poslala javno priopćenje u kojem kritiziraju postupke gradske vlasti, a mi ga prenosimo u cijelosti:
SUFINANCIRA LI FOND NAJBOLJE RJEŠENJE?
Jučer nas je nekoliko skupina političara razveselilo viješću kako ćemo se riješiti bala koje nas već više od 17 godina dočekuju na južnom ulazu u grad. Što god da rekli, to je sigurno dobra vijest, jedino je pitanje koliko će nas to koštati i zašto.
Mi u Budimo grad smatramo da građanima nisu predočene sve mogućnosti i da danas predstavljeno rješenje možda i nije najjeftinije, već rješenje koje će zadovoljiti gotovo sve zainteresirane strane osim građana samih. Građani će to rješenje platiti, što novcem koji daju Gradu, što onim dijelom koji je Fond za zaštitu okoliša kroz različite namete skupio od njih i poduzeća u kojima rade.
Gdje vidimo problem?
Pa prije svega vidimo ih više, te ćemo ih zbog jasnoće pokušati maksimalno pojednostaviti.
PRVI je problem kategorizacije smeća odloženog u Brezju, te analize njegova sastava. Podsjećamo građane kako su analize rađene u više navrata s vrlo različitim i upitnim rezultatima. Zadnji Elaborat izrađen je od strane EcoMissiona d.o.o. 2021. godine i spominje dvije analize, ali sigurni smo kako ih je bilo mnogo više. Iz tih analiza je važno za daljnji postupak s otpadom iščitati dvije stvari: ključni broj otpada (KBO) i količinu otopljenog ugljika u suhoj tvari u (DOC). Tako već spomenuti elaborat svrstava otpad u KBO 19 12 12 ostali otpad (uključujući mješavine materijala) od mehaničke obrade otpada, dok ga Ekoinin iz 2015. svrstava u KBO 20 03 01 – miješani komunalni otpad. Vrijednosti DOC se u elaboratima kreću od malo vjerojatnih 200 do nevjerojatnih 29000 mg/kg suhe tvari.
DRUGI problem je je cijena sanacije. I ona je kao i već prije spomenuti DOC imala nevjerojatne raspone. U svo ovo vrijeme imali smo prilike zbrinuti otpad za malo više od 600 kn/toni, dok se eto danas priča o gotovo 2000 kn/toni otpada. Mnogi današnji akteri 2016. godine odbili su najpovoljniju varijantu zbrinjavanja.
TREĆI problem je odluka o postupku zbrinjavanja. Već prije spomenuti elaborati spominjali su tri mogućnosti. Prva je postupak D1 - odlaganje otpada u ili na tlo (deponiranje), drugi je R1 - korištenje otpada uglavnom kao goriva ili drugog načina dobivanja energije (spaljivanje), dok je treći R3 - Recikliranje/obnavljanje otpadnih organskih tvari koje se ne koriste kao otapala (uključujući kompostiranje i druge procese biološke pretvorbe).
Prvi postupak vodi naš otpad na neko od odlagališta i trenutačno je najjeftiniji, prema zadnjim podacima Čistoće radi se o manje od 1000 kn/toni. To je postupak kojim se zbrinjava preko 90% otpada proizvedenog u RH. Kombinacija druga dva vodi otpad u MBO, te nakon obrade i izdvajanja takozvanog goriva iz otpada, isti u neku od energana, a ostatak otpada ponovno na odlagalište. U zadnjem obavljenom postupku cijena zbrinjavanja postupcima R1/R3 bila je po toni 1868,75 kuna.
I ovdje kreće zaplet. Prema svim dostupnim podacima imamo različite analize, različite kategorizacije, različite cijene i različite učinke na okoliš. Upravo zbog toga bi nam bilo bi drago da se u otvorenoj dvosmjernoj javnoj raspravi iznesu sljedeći podaci:
1. Zašto se je odustalo od ponovne neovisne analize otpada (Zadnja analiza stara je tri godine)?
2. Zašto se je odustalo od najjeftinijeg postupka D1, kojim svoj otpad zbrinjavaju skoro svi drugi gradovi u Hrvatskoj?
3. Hoće li obrada u MBO uređaju rezultirati ostatkom otpada koji će zadovoljiti okolišne kriterije (DOC <3000 mg/kg)?
Stoga tražimo od gradske uprave da organizira javnu raspravu (panel) u kojem će se građanima objasniti trenutačne mogućnosti, načine zbrinjavanja, cijene, te dati odgovore na postavljena pitanja. Ovo je minimum koje otvorena gradska uprava mora napraviti prije donošenja konačne odluke i odabira izvođača sanacije odlagališta. Sve drugo ostavlja dojam netransparentnog dogovora ispod stola sa zainteresiranim subjektima, a što ćemo (opet) platiti mi i vi.
