O najavljenom štrajku prosvjetara oglasila se i bivša ministrica obrazovanja i varaždinska sveučilišna profesorica Blaženka Divjak koja se pita - ima li štrajk smisla?
- Svrha sindikata je borba za bolje uvjete rada i to je civilizacijski doseg. Ja sam uvijek članica sindikata, iako se uvijek ne slažem sa svim odlukama i potezima. Posebno me ljuti kad sindikat podržava one koji slabo rade, propuštaju reći da ne rade svi, pa se čak ponekad više zalažu za neradnike nego radnike.
S druge strane, postoje i razlike među sindikatima i njihovim vodstvima, a ja sam imala priliku vidjeti kako funkcioniraju u pregovorima s poslodavcem (kada sam bila ministrica). I tu su razlike velike. Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja je pokazivao viziju koja je nadilazila uravnilovku pa je, unatoč burnim raspravama koje smo vodili, bio konstruktivan sugovornik. Najslabiju brigu za kvalitetu rada pokazivao je baš ovaj sindikat koji sad nije u štrajku.
Razloga za štrajk vezano uz plaće u znanosti i obrazovanju ima. Novim sustavom jedinstvenih koeficijenata Vlada je poremetila odnose i u nepovoljni položaj stavila sustav znanosti i obrazovanja. Nadalje, dodatnim povišicama drugim sustavima dolijala je ulje na vatru.
Vidim to na svojem primjeru. Kada sam preuzela dužnost ministrice (2017.) išla sam na manju plaću od one koju sam imala kao redovita profesorica u trajnom zvanju na sveučilištu. Danas je plaća ministra 50 % veća od moje plaće.
Asistenti na fakultetu koji bi se trebali regrutirati iz 10 % najboljih studenata imaju najmanje koeficijente u sustavu državnih i javnih službi (2,01) i nema nikakve motivacije da rade na fakultetu, posebno oni koji su ionako deficitarni (npr. matematičari, informatičari).
Ministar ima 3,5 puta veću plaću od asistenta na fakultetu. Pri tome uzmite u obzir da ministar može biti čovjek bez fakulteta ili sa sumnjivom diplomom iz grada poznatog po ćevapima.
Sindikati su ovdje preuzeli i uloge koje bi trebala imati i strukovna udruženja, sveučilišta itd. Primjer je sustav ocjenjivanja nastavnika o kojem bi više trebali govoriti rektori i dekani koji uglavnom šute. Valjda im odgovara. Naime, mi već imamo sustav obaveznog napredovanja na sveučilištima, a dodatno ocjenjivanje nema dodatnih kriterija osim poslušnosti nadređenima. Dakle, treba postrožiti i bolje provoditi postojeća napredovanja u visokom obrazovanju i znanosti (pisala sam već o time), a ne uvoditi nagrade za klimavce.
Slično je s odgodom uvođenja promjena u strukovno obrazovanje. Promjene su nužne, ali očito još o njima treba razgovarati, provesti edukacije i usuglasiti obim i sadržaj. Je li to sad na sindikatima da uvrste u zahtjeve za štrajk? Možda i ne, ali je pitanje kako otvoriti dijalog.
Na kraju se nadam da će ovaj puta Vlada, jer je ipak resorni ministar iz redova HDZ-a, prije reagirati nego 2019. te otvoriti dijalog sa sindikatima.
