Teško ozlijeđena dvoipolgodišnja djevojčica iz okolice Nove Gradiške koja je na Uskrs preminula u zagrebačkoj Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj duboko je potresla cijelu Hrvatsku. Djevojčica je žrtva nasilja u obitelji, a po mnogima i sustava, koji je nije zaštitio. Stoga su u prvi plan ponovno "isplivali” problemi cjelokupnog sustava socijalne skrbi, ali i udomljavanja i posvajanja djece.
Da se na posvajanje čeka i više godina potvrdili su nam u novomarofskom Centru za socijalnu skrb. Zašto je tome tako, objašnjavaju kako prema njihovim iskustvima potencijalni posvojitelji uglavnom traže posvojenje djece dojenačke ili vrlo male životne dobi, dok je puno manji interes za posvojenje djece školske dobi, odnosno djece starije od 10 godina, a za djecu s teškoćama u razvoju i težim oštećenjima interes za posvajanjem je minimalan.
Na to što postupak posvojenja tako dugo traje je i zbog postupka lišenja roditeljske skrbi, bez kojeg se posvojenje ne može provesti.
- Prije procjene da roditelji ni na koji način neće ili ne mogu stvoriti uvjete za preuzimanje adekvatne brige i skrbi o djetetu, istima je sukladno trenutno važećoj praksi i stavovima sukladno Konvenciji o pravima djeteta, Obiteljskom zakonu te praksi domaćih sudova i Europskog suda za ljudska prava potrebno pružati svestranu pomoć u ostvarivanju tih uvjeta. Tek kada centar za socijalnu skrb može na sudu dokazati da je isto nemoguće, moguće je ishoditi sudsku odluku o lišenju roditeljske skrbi koja je pretpostavka za moguće posvojenje djeteta. Sam upravni postupak posvojenja nakon toga je brz i jednostavan i u praksi se provodi bez većih teškoća – pojasnili su u Centru za socijalnu skrb Novi Marof.
Da se sam taj postupak treba ubrzati smatra i Stana Vereš, tajnica varaždinske udruge udomitelja za djecu i mlade "Zipka”, koja je prošli tjedan također sudjelovala u sastanku s ministrom Aladrovićem. Varaždinska psihologinja itekako je dobro upoznata s konkretnim problemima na terenu s obzirom da je do mirovine radila u Centru za socijalnu skrb Varaždin i bila članica tima za udomiteljstvo.
- Odluka o lišavanju roditeljske skrbi roditelja ne donosi se preko noći i na brzinu. Djelatnici u centrima doista je trude, no moraju ispoštovati zakonsku proceduru iako smatram da se još uvijek, i to vrlo često previše šansa daje biološkim roditeljima. Nužno je pojednostaviti cijeli postupak i poraditi na edukaciji stručnjaka koji rade u centrima u vezi procjena kako bi lakše mogli odlučiti kada napravi rez – rekla je Vereš.
No jedan od ključnih problema s kojim je sustav socijalne skrbi opterećen i koji se vuče godinama, a koji je sada ponovno "isplivao” je premalo djelatnika u sustavu socijalne skrbi.
- Kolege u centrima su preopterećeni. U javnosti se spominje kako nedostaje 700 ljudi u sustavu, a to nije problem od jučer. Prije desetak godina, kada je aktualna bila jedna od reformi sustava socijalne skrbi, odlučeno je kako će se preuzeti engleski model socijalne skrbi. Prema podacima koji su tada bili prezentirani, jedan socijalni radnik preko sebe je imao 300 obitelji. Optimalan broj bio bi 30, dakle deset puta manji – upozorila je Vereš.
Samo na području Varaždinske županije u centrima za socijalnu skrb s područja Varaždinske županije nedostaje čak 27 stručnjaka - socijalnih radnika, psihologa i pravnika...
Koliko je bilo posvojenja na području Varaždinske županije i zašto su udomiteljji diskriminirani doznajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
