Stjepan Adanić je prije 33 godine, 23. svibnja, izabran za predsjednika tadašnje SO Varaždin, odnosno kako se danas to zna reći, varaždinskog gradonačelnika. Predsjednik uprave JANAF-a danas ističe kako je ratno iskustvo uvelike utjecalo na cijeli njegov životni put, kako privatni, tako i poslovni.
Niste otišli u vojnu mirovinu, već ste u JANAF...
- Kad je rat završio i kad je istočna Slavonija integrirana u hrvatski državni teritorij krajem 1998. godine, otišao sam predsjedniku dr. Franji Tuđmanu i rekao da je moja misija i moj zadatak u Ministarstvu obrane u potpunosti obavljen, Hrvatska je obranjena, cjelovita i međunarodne priznata i da sada odlazim raditi u civilstvo u Jadranski naftovod gdje sam se javio na natječaj za posao.
Je li bilo teško se prebaciti u gospodarstvo ili ono ima sličnosti s ranijim poslovima?
- Ratno iskustvo uvelike je utjecalo na cijeli moj životni put, kako privatni, tako i poslovni, a vještine stečene u ratu imale su značajan doprinos u izgradnji moje poslovne osobnosti. Iako bi rijetko tko u istu rečenicu spojio rat i gospodarstvo, princip funkcioniranja u oba je slučaja gotovo isti. Od ključne su važnosti, kako u razdoblju mira, tako i u razdoblju rata, koordinacija i kohezija svih funkcija, među kojima posebno dolaze do izražaja planiranje, organiziranje, vođenje i kontrola te naposljetku donošenje odluka. Danas je upravo ta vještina vođenja i donošenja odluka presudna za učinkovito upravljanje sustavom kao što je JANAF i upravo je moj dolazak na poziciju predsjednika uprave JANAF-a zaokružio moj poslovni put. Također, vjerujem da je dio ratnog iskustva bio izvrsna podloga za proaktivno djelovanje spram energetske krize uslijed geopolitičkih nestabilnih okolnosti, budući da je ova uprava JANAF-a bila spremna donijeti odluke i djelovati tako da je JANAF pozicionirala u sam vrh europskog energetskog sektora...
Kakva je za JANAF bila prošla poslovna godina, kolika je strateška važnost za EU i kakve veze ima s Varaždinskom županijom pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
