- Kad u bilo kojem poslu pa tako i našem napravite loš projekt i pripremu, onda planirano sigurno nećete uspjeti napraviti, osim ako krenete raditi po novom, ali za to treba i vremena i novac, naglašava Boris Rauš, direktor Bagerkop - Roberta, poduzeća koje odvozilo žitki materijal iz Trakošćanskog jezera do sredine godine kada su ti poslovi stali.
A kako je počelo? Vodnogospodarski odjel za Muru i gornju Dravu Hrvatskih voda je 2018. pokrenuo izradu projektne dokumentacije za čišćenje jezera, koje sa sa zaštićenom park šumom prostire na oko 0,83 km2. Ukazujući da je geodetsko-hidrografskim snimanjem dna jezera 2010. utvrđeno oko 135.000 m3 sedimenta, zagrebački Geokon je 2020. procijenjeno da je u međuvremenu to naraslo pa do treba uklonit 238.000 kubika sedimenta, čija je “očekivana dubina nešto manja na uzvodnom dijelu jezera (1,9 m), dok u nizvodnom dijelu jezera prije brane debljina sedimenta do 2,7 m (prosječno 2,5 m), pri čemu dubina vode varira od dva do 3,2 metra”.
- Stvarna količina nataloženog sedimenta moći će se odrediti nakon ispuštanja vode iz jezera, upozorio je Geokon, koji je za čišćenje predložio “suhozemnu mehanizaciju jer je najučinkovitija i najpraktičnija”.
- I tu je osnovni uzrok problema. Naime, Hrvatske su vode, prema dokumentaciji, trebale osigurati suho dno jezera s kojeg će izvođač svojom mehanizacijom vaditi sediment i odvoziti ga kamionima. Međutim, dno jezera nikada nije bilo isušeno do danas, što zbog pritoka i potoka Čemernica, što zbog toga jer je ispust visok, odnosno dosta iznad razine dna jezera pa se sva voda nikada ne može ispustiti, ukazuje Rauš, naglašavajući da bi jezero očistili za dva-tri mjeseca da je bilo suho.
Budući da se po žitkom materijalu ne može voziti sa suhozemnom mehanizacijom jer strojevi i vozila propadaju, kako dodaje, Hrvatske vode najavljivale su najam velikih crpki, koje bi 24 sata na dan isušivale jezero.
- No, to bi koštalo pa su odustali. Zato smo mi predlagali da vrate vodu u jezero jer imamo mobilne pontone s kojih možemo bagerima vaditi žitni materijal i odvoziti ga kod jezera na sušenje pa onda na deponiju. No, to nisu htjeli, bojeći se reakcija javnosti. Umjesto svega toga, dogovoreno je da ćemo na dnu jezera nasipati kamen za čvrste puteve po kojima će se moći kretati i bageri i kamioni s mokrim materijalim, koje bismo uklonili nakon vađenja okolnog sedimenta, objašnjava Rauš.
