Kako konačno maknuti bale odložene u Brezju, odnosno što je dovelo do tog “gordijskog čvora” koji koči kvalitetno rješenje za zbrinjavanje varaždinskog otpada, neka su od pitanja na koja odgovara Bruno Ister, SDP-ov varaždinski gradski vijećnik, koji kao inženjer godinama radi na području komunalne infrastrukture.
Imali Varkom, a posao na Badnjak dali privatniku
- Da bismo razumjeli razmjere problema i mogli govoriti o mogućim rješenjima, moramo se vratiti u 2000-te godine pa i ranije. Počelo je sa zatvaranjem odlagališta otpada u Knegincu, koje je zateklo tadašnje gradske vlasti nespremne. Zbog nedostataka kvalitetnijeg rješenja, 2005. se krenulo s baliranjem otpada u Brezju, gdje se i danas nalazi. Godišnje se na području Grada i pridruženih općina prikupljalo 15.000 tona i otpad se gomilao, a rješenje s odlaganjem u regionalnom odlagalištu Piškornica nije se niti naziralo kao realna opcija. I tu dolazimo do ključnog datuma, nakon kojeg cijela priča eskalira i ne nazire se kraj ni ovih dana. Radi se o Badnjaku 2008. godine, kada se po hitnom postupku bez javne nabave - koji je predviđen samo za elementarne nepogode i druge više sile - sklapa ugovor o interventnom odvozu i zbrinjavanju komunalnog otpada radi sanacije lokacije u Brezju na kojoj su bale.
Zašto je to ključno?
Jer se ugovor sklapa s privatnim poduzetnikom, koji se dotad nije bavio gospodarenjem otpadom na toj razini, a u isto vrijeme Grad ima vlastito komunalno poduzeće Varkom, koje se godinama bavi gospodarenjem otpadom. Uz to, ugovorom je predviđeno da se otpad počinje obrađivati u pokretnom postrojenju za mehaničko biološku obradu MBO. Cijena takvog zbrinjavanja bila je poprilična, 137 eura po toni. Osim cijene, upitan je i kapacitet. Prema tadašnjem stanju, kada je bilo deponirano 50.000 tona otpada, zadovoljilo bi pokretno postrojenje kapaciteta od maksimalno 30.000 tona/godišnje.
MBO, kao i i bale, na vodozaštitnom području
Od pokretnog postrojenja se ipak odustalo...
Da, umjesto pokretnog postrojenja, privatni poduzetnik grupa T7 VIS, odlučuje se na gradnju stacionarnog postrojenja za MBO, kapaciteta do čak 120.000 tona, što je znatno više od potrebnog, s jasno izraženom ambicijom da se i nakon rješavanja gradskih bala nastavi baviti tim profitabilnim poslom. Tu moramo napomenuti da je gradnja bila predviđena usred vodozaštitne zone, bez objedinjenih uvjeta zaštite okoliša, mimo tada važećih akata: prostornog plana, GUP-a te strategije gospodarenja otpadom RH. Sve to izaziva sumnje u kršenje zakona pa se u priču uključuje pravosuđe, koje je ovih dana donijelo dvije presude, koje nisu konačne. Prvom se presudom Vrhovnog suda poništava ranije utvrđena ništetnost ugovora između Grada i grupe T7, a po drugoj su, u objedinjenom sudskom procesu u točki optužnice vezanoj uz otpad, nepravomoćno oslobođeni gradonačelnik i ostali umiješani akteri. Budući da je put do pravomoćnosti tih presuda dug, rano je govoriti o konačnom rješenju, jer se i ne nazire kraj, ove za građane najbolnije teme.
Treba li Grad Varaždin odustati ili opet pokrenuti postupak za utvrđivanje ništetnosti? Koliko je potonje ostvarivo s obzirom na aktualni “odnos snaga” u Gradskom vijeću?
Da, to je suštinsko pitanje. Naime, Vrhovni sud jest ukinuo nižestupanjske presude, ali nije rekao da ugovor nije ništetan, već je predmet vratio na ponovno suđenje, budući da smatrakako nije s dovoljnom sigurnošću ispitana potreba hitnog postupanja s otpadom. I dok Grad i njegovi građani očito imaju pravni i ekonomski interes da se nastavi sa sudskim postupkom, budući da mu se prijeti višemilijunskim tužbama zbog nepoštivanja dvojbenog ugovora, osoba koja zastupa interese Grada Varaždina, gradonačelnik Čehok, ima nedvojben pravni i politički interes da ne nastavi s ovim sudskim postupkom. Uz to, opravdano je postaviti pitanje i čije interese će zastupati Čehok i njegov tim u rješavanju ove pravne zavrzlame, s obzirom na to da je već nepravomoćno osuđen na dvije godine zatvora zbog sličnog pogodovanja istom poduzetniku.
Dogovor oko podjela “plijena”?
Ne znači li nastavak sudskih procesa odgađanje rješenja za bale i nove troškove, koji bi mogli sve zaustaviti i dodatno opteretiti građane, koji već sada izdvajaju više novca za otpad?
- U ovome je trenutku teško govoriti o cijeni, budući da je previše nepoznanica u premalo jednadžbi, da se tako izrazim. No, prema svemu sudeći, neće biti mali. Mislim da gotovo 100 posto povećanje troškova za odvoz i zbrinjavanje novog, tekućeg otpada, koje nas je zadesilo ovih dana, ima veze s tim. Nažalost, to je samo početak, kraj se ne nazire.
Žele li se bale maknuti, a s obzirom na stanje Piškornice, nije li ipak rješenje MBO u Brezju?
- Od regionalnog odlagališta Piškornica uistinu ne možemo očekivati skoro rješenje jer je tamo, zbog lošeg vođenja projekta čitava stvar vraćena na početak. MBO postrojenje u Brezju nije tehnološki zastarjelo i svakako je jedna od mogućnosti za rješenje problema. No, tu se nameću barem dva bitna pitanja. Prvo je cijena, koju traže suvlasnici grupa T&H Invest (prije T7 Vis) i C.I.O.S. grupa, a druga je prevelik kapacitet, čime se dovodi u pitanje rentabilnost i u konačnosti znači pretvaranje tog postrojenja u regionalni MBO. Načelno nismo protiv, međutim, treba vidjeti konkretne brojke. Prema informacijama kojima raspolažemo i sudeći po kampanji koje smo svjedoci ovih dana, očito da je na pomolu dogovor oko podjele “plijena”, pa je jedino još potrebno prebaciti odgovornost, po mogućnosti na SDP, te opravdati previsoku cijenu koju će u konačnici platiti građani.
Cijeli tekst pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti
