Prije nego što su svi zaposlenici Aguatehnike završili na cesti, nekima je bilo uistinu dobro u toj tvrtki u vlasništvu Varkoma, dakle posredno građana. Tako je čak 36.105,25 kuna neto plaće isplaćeno njezinom prokuristu Goranu Bakranu, i to za 160 sati rada u lipnju 2013. godine, dok mu je bruto plaća iznosila 66.154 kune!
Bakran je za 112 sati rada, temeljem ugovora o radu, dobio bruto 14.535 kuna, osam sati rada blagdanom 1.038 kuna, 22 prekovremena sata 4.282 kune, 40 sati godišnjeg odmora 5.479 kuna, a uz to je na ime minulog rada dobio 3.951 kunu, zatim 15.821 kunu kao dodatak na plaću te čak 20.765 kuna temeljem stavke „povećanje plaće VI. mj“.
Ova plaća u Aquatehnici nije bila izuzetak, sudeći po tome što je Barkan sličnu plaću primio i dvije godine kasnije. U srpnju 2015. mu je za 184 sata rada neto plaća s dodacima iznosila 31.467 kuna, odnosno bruto 54.818 kuna! Za 163 sata rada dobio je 18.195 kuna bruto, 21 prekovremeni sat rada 3.411 kuna, 16 sati godišnjeg odmora 2.364 kuna, minuli rad 3.654 te 420 kuna topli obrok za 21 radni dan, dok mu je dodatak na plaću bio čak 26.571 kunu, a dobio je i 1.470 kuna za prijevoz i 1.000 kuna prigodne nagrade.
Ovi, dosada nepoznati detalji o plaćama, ne bi bili toliko iznenađujući da Aquatehnike nije godinama poslovala s minusom, koji je 2016. došao na gotovo pet milijuna kuna, a godinu kasnije prešao je 11 milijuna pa ne čudi da je poduzeće završilo u predstečajnoj nagodbi. Stoga nas je zanimalo kako na to gleda Grad Varaždin, koji je većinski vlasnik Varkoma, osnivača Aqutehnike.
Više o ovoj temi čitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
