Josipa Rimac, donedavna državna tajnica u Ministarstvu uprave, koja je uhićena i pritvorena zbog sumnji da je zlouporabila svoj utjecaj za pogodovanje investitoru u vjetroelektrane kod Knina, nije ni izdaleka jedina, ali ni najvažnija osoba koja bi trebali razjasniti svoje postupke u vezi privatnih investicija u obnovljive izvore energije. Smatra to Radimir Čačić, varaždinski župan i bivši ministar gospodarstva te prvi potpredsjednik Vlade, koji već godinama upozorava na, blago rečeno, dvojbe odluke osoba koje su bile ili još jesu visokopozicionirane u državnom aparatu ili politici.
Stavili su svoje “šape”
Nakon parlamentarnih izbora 2011., Čačić ulazu u Vladu Zorana Milanovića u kojoj vodi Ministarstvo gospodarstvo, a u okviru njega bila je i energetika.
- Europa ne tada, već desetljećima, a pogotovo sada, snažno inzistira na zelenoj, održivoj industriji. Tako je i nama bilo rečeno da do 2020. godine moramo imati 20 posto obnovljivih izvora energije, dok smo prije desetak godina bili na 12,5 posto. To je bilo prema njihovih pravilima, koja su jako „tricky“. Recimo, nama u obnovljive izvore nisu bile priznate hidrocentrale preko 10 MW, tako da vas tjeraju u nove izvore energije i industrije za koje oni proizvode opreme, ukazuje Čačić, objašnjavajući zašto se uopće išlo u izgradnju vjetroelektrana.
Da bi se moglo utvrditi koliko uopće treba obnovljivih izvora energije, odnosno koliko je to zapravo 20 posto u MW, trebalo je procijeniti ukupnu potrošnju energije. To rade u upravi za energetiku. Tako su 2007. procjenjivali da će u Hrvatskoj 2020. potrošnja struje po stanovniku biti kakva i u Europi 2010. godine. Uz plan ukupne potrošnje, koji je utvrđen po stopi rasta od 2,7 posto, određeni su i svi izvori za struju, uključujući i obnovljive, kao što su vjetar, biomasa, sunce, voda...
- S obzirom na ondašnje prilike i procjene rasta, osim količina, utvrdili su i tarife za obnovljive izvore energije, pri čemu su osjetno precijenila cijenu struje od solara, a sve drugo su podcijenilo. No, to se tek kasnije vidjelo, kada je počela strahovito padati cijene struje iz solarnih izvora zbog snažnog napretka tehnologije. Tako, kada sam došao u ministarstvo, ukazano mi je na ozbiljan problem: rezervirane su velike količine MW, a to je bilo moguće jer nitko nije tražio ni projekt, ni drugu dokumentaciju, ni bankovna jamstva.. ništa. Jednostavno, pojedinci su rezervirali za sebe gotovo beskonačne količine struje iz obnovljivih izvora na koje su stavili tek svoje „šape“, iza kojih nije stajalo ništa. Vidjevši to, službe su mi predložile, a što sam i prihvatio, da se svima koji nemaju dokumentaciju za izgradnju obnovljivih izvora daju rokovi, nakon kojih slijedi raskid, ukoliko to ne srede, dok su oni koji nešto imali morali dati jamstva, veli Čačić opisujući stanje na koje je došao.
Imaginarna ušteda
Osim što su se počele raščišćavati „rezervacije“ struje, kako naglašava, smanjena je i cijena struje iz solara, dok je struja iz vjetra ostala skoro ista: 73 lipe, a bila je 65 lipa.
- Nakon što smo cijenu solara smanjili nekoliko puta, pisalo se da ću uništiti obnovljive izvore energije. Usprkos tome, stručnim ljudima iz ministarstva poručio sam da nastave i dalje revidirati planove potrošnje i cijene struje, i to na godišnjoj razini, a ne petogodišnjoj, budući da su oni podložni brzim promjenama zbog napretka tehnologija i drugog. Htio sam da po cijenama budemo kao Slovenija i Austriji, a isto tako potaknuti investitore da što brže puste u pogon svoje obnovljive izvore energije. Slijedom toga, objavljen je novi plan potrošnje i tarife u 2012. godine. Budući da se na tarifama i procjeni potrošnje nastavalo raditi u nadležnoj upravi za energetiku i nakon mog odlaska, Vrdoljak je 2013. mogao potvrditi novi plan s manjom potrošnjom i niže tarife. Tako je vjetar s 1200 MW i starim, višem cijenama, spušten na novu procjenu od 400 MW, koliko nam treba jer proizvodnja padala pa je i stopa rasta revidirana na 1,3 posto. Vrdoljak danas jednostavno množi staru ukupnu potrošnju od 1200 MW i tadašnju cijenu struje te od toga oduzima umnožak spomenute, niže potrošnje i niže cijene pa tako dolazi do svoje famozne uštede od 7 milijardi kuna, iako je jasno da se radi o imaginarnoj uštedi jer se radilo samo o projekcijama, ukazuje Čačić, dodajući da Vrdoljak priča danas da je on nešto radio, a sve su izračunale stručne službe.
Smjena u NO HROTE
No, dok je ovakva ušteda potpuno imaginarna jer nitko ništa nije platio, kako dodaje Čačić, Vrdoljak je kao ministar gospodarstva nedvojbeno uveo užurbani postupak kod odobravanja projekata s obnovljivim izvorima energije, što danas prešućuje.
- Zahvaljujući upravo Vrdoljaku, ti su projekti mogli biti ugovoreni po značajno povoljnijim uvjetima. Nekome se plaća danas milijardu kuna više, a zapravo će na kraju vijeka vjetroelektrana ostvariti dobit od dvije milijarde kuna, koliko će iznositi državni poticaji! Naime, budući da su investitori znali da će 1. siječnja 2014, sukladno godišnjoj promjeni tarifa koju sam uveo, doći niže cijene struje iz OIE, odmah bi sklopili ugovore. Međutim, nisu imali spremne projekte, nisu imali ključan dokument – energetsku suglasnost koju izdaje ministarstvu. I tada Vrdoljak određuje svojoj pomoćnici Jeleni Zrinski Berger, našoj sugrađanki, da potpisuje energetsku suglasnost! Dakle, ne on, ne njegov zamjenik Alen Leverić, već pomoćnica ministra 20. prosinca potpisuje dokumente temeljem kojih se zadnjeg dana 2013. sklapaju ugovori sa subvencijama za struju koje su za milijardu kuna veće nego da su ugovori sklopljeni dana kasnije, odnosno 1. siječnja 2014. godine, ukazuje varaždinski župan.
Više pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
