U svakoj sredini postoje osobe čija su lica i imena prepoznatljiva i bez posebnih pojašnjenja, a Marija Hrašćanec jedna je od njih. Simbol je posvećenosti zdravlju svih žena te predanosti u pružanju podrške ženama oboljelima od raka dojke, ne samo u Varaždinskoj županiji, nego i šire.
I dok već četvrt stoljeća nesebično, uporno i hrabro osvješćuje javnost o raku dojke i važnosti preventivnih pregleda te pomaže drugim ženama, nekako u pozadini ostaje njena osobna priča.
Porijeklom Đakovčanka, doselila se u Varaždin 1973. godine.
- Suprug mi je inače iz Međimurja, no upoznali smo se i vjenčali u Đakovu. Njega je vuklo prema rodnom kraju pa mi je obećao da ćemo u Varaždinu svaki dan ići u kazalište. To je ono što me smirilo što odlazim iz rodnog grada, jer ja obožavam kazalište – s osmijehom se prisjetila, kao i svog rada kao učiteljica razredne nastave.
- Prvo radno mjesto mi je bilo u Cestici, odnosno tada je to bila Osnovna škola Babinec. Nakon dvije godine sam došla raditi u Varaždin na 2. osnovnu školu, gdje sam u 55. godini otišla u punu mirovinu. To je bilo 1. rujna 1996. godine, a već 27. listopada već završila na operaciji raka dojke. Otišla sam u mirovinu ne znajući da ga imam – otkrila nam je početak svoje borbe predsjednica Mammae kluba Varaždin - udruge žena oboljelih na dojku.
Više o njenoj osobnoj borbi s rakom, što ju je potaknulo da pomaže drugim ženama s ovom bolešću i što im poručuje, ali i više o njenim uspjesima i postignućima te odluci da mjesto predsjednice udruge prepusti nekome drugome, pročitajte u novom broju Varaždinskih vijesti...
