Vanja Šomođi ( lijevo) i Nivo Vinković uoči starta Ultra Trail Du Mont Blanc

Vanja Šomođi pomogao prijatelju Nini Vinkoviću da završi najtežu i najelitniju trail utrku

| 5.9.2017. u 11:49h | Objavljeno u Sport

Prošlog vikenda na trkačkom mega-događaju Ultra-Trail du Mont Blanc (UTMB), u sklopu kojeg se oko 8000 trkača natječe u nekoliko utrka, varaždinski klub SRD 315 Sjeverozapad je dobio novog UTMB finišera! 171 km sa preko 10.000 m vertikalnog uspona po ruti koja slijedi planinarski put oko Mont Blanca i koju ljudi obično završe za 7-10 dana Nino Vinković je prošao za 44:39:52 sati i u nedjelju oko 15 sati utrčao u cilj u Chamonixu kao finišer najelitnije trail utrke.

Uz Ninu, na utrci je ove godine sudjelovao i Vanja Šomođi. Njih dvojica zajedno su se pripremali i zajedno startali utrku. Na kontrolnoj točki nakon Couermayera (Arnouvaz) su bili takvi vremenski uvjeti da je organizator zabranio izlazak i nastavak utrke bez navlačnih hlača. Nino je svoje radi gužve ostavio u Couermayeru.

- Mene su sa kontrolne točke pustili omotanog u astro foliju. Nakon pola sata uspona Vanja je rekao da ovo nama smisla i da se gore neće moći preživjeti sa folijom jer vjetar i snijeg šibaju užasno. Skida hlače i ponavlja „Ja sam bio finišer“. Skida hlače i kaže „Čekam te na kontrolama, ti si finišer!!“ Spušta se u kratkim hlačama po toj zimi natrag do posljednje kontrole, smrzava se još toliko i odlazi sa organizatorom...- ispričao je Nino Vinković. 

Vanja Šomođi, koji je prije dvije godine završio ovu utrku, nije želio nastaviti dalje bez njega. Svoje hlače dao je svojem prijatelju i time završio svoj nastup na UTMB-u na 95-om kilometru, a Nino je dobio priliku da se i on upiše u povijest i završi jednu od najprestižnijih utrka na svijetu.

U sportu koji je često opsjednut brojčanim rezultatima i novcem, u ovoj utrci pobjednik ne dobiva nikakvu službenu nagradu. Ovdje se natjecatelji ne nadmeću jedan s drugim, već protiv planine. I sebe samih. Odluka na sudjelovanje u ovoj utrci u sebi ima želju za avanturom, jedinstvenim iskustvom u kojem moraš izvući zadnje atome snage i probiti mentalne i fizičke granice kako bi došao do cilja.

Osim mjesece napornih treninga za utrku, adekvatne opreme i visoke razine autonomije, potrebno je i biti u stanju prevladat umor, otrpjeti bolove i zatomiti strahove i sve one emocije (a ima ih mnogo) s kojima se susreću natjecatelji ovakvih utrka mega izdržljivosti. Svi natjecatelji su u toj istoj borbi. Ovdje nema mjesta za ego. I zato među natjecateljima vlada ogromno međusobno poštovanje. I prijateljstvo.

Sama utrka ima jednu od najljepših scenografija za trčanje na svijetu. Trči se u sjeni Mont Blanca na 10 vrhova, preko glečera, rijeka, prijevoja ...i to kroz čak tri države (Francuska, Italija i Švicarska)! Sam Mont Blanc, usprkos svoj svojoj zapanjujućoj ljepoti, poznat je kao jedna od najsmrtonosnijih planina i pogled na njega kod natjecatelja izaziva posebno poštovanje.

U Europi ima i dužih utrka, ali Ultra-Trail du Mont Blanc je poseban izazov. Tehnički vrlo zahtjevan teren (kamenje, oštri usponi i spustovi), planinski vremenski uvjeti i nedostatak sna za većinu trkača koji u utrci provedu dvije noći uvjeti su u kojima treba trčati tih 171km sa 10.300m vertikalnog uspona.

Priroda se pobrinula na svoj način da obilježi ovogodišnje 15-to izdanje utrke UTMB. Na stotinu kilometara dugu stazu koju su trkači trebali proći nebo je spuštalo kišu, snijeg i gustu maglu. Nekoliko puta išlo se iznad 2500 metara gdje je bilo vrlo hladno, praćeno vjetrom i snijegom koji je natjecatelje šibao po licu. Kiša koja je padala stvorila je blato i sklisko kamenje. Noći su bile vlažne i maglovite.

Ali sve to vrijedno je finiša. Trčanje centrom Chamonixa, kroz ulice prepune ljudi koji svakog natjecatelja pozdravljaju, viču „courage“ i „allez, allez!“ i zvone zvonima, svakom finišeru daju osjećaj pobjednika. Što u konačnici i jest. Jer za svakog od njih ova utrka je osobno putovanje kroz koje su sami sebe tjerali do nezamislivih razina izdržljivosti, do krajnjih granica, i mentalnih i fizičkih.

- Pretrčao sam posljednjih 8 kilometara spusta i pri tome putem čestitao svim dragim trkačima iz cijelog svijeta! Trčao sam ko lud, imao sam osjećaj kao da me svi vole. To se ne može opisat koliko su ovdje ljudi pozitiva! Ulazim u cilj i u glavi mi jedina stvar - nisam razočarao sve one koje volim i upisujem se u slavnu obitelj UTMB finišera! Na cilju su me dočekala tri najdraža čovjeka - Vanja Šomođi, Ranko Orehovec i Tomislav Kelemen. Slavilo se do noći kao da mi nije bilo 60 sati bez sna - naglasio je Nino Vinković.

Utrku je ove godine završilo 1686 natjecatelja, njih 851 nije. U nevjerojatno brzoj utrci ove godine za samo 19:01 sati prvi je u cilj ušao François D’Haene i osvojio svoju treću pobjedu na UTMB-u. Nuria Picas bila je najbrža žena sa vremenom 25:46.

Ljudima koji se ne bave ovakvim trčanjem izgleda prilično nevjerojatno da neki ljudi ovo rade iz zabave. Ali za velik broj trail trkača utrka Ultra-Trail du Mont Blanc ima ikonski status i svake godine okupi tisuće ljudi iz cijelog svijeta kako bi trčali ovu izazovnu utrku. Samo za stati na startnu liniju ove utrke potrebno je prilično truda, ali i sreće u izvlačenju. Naime, sudionici su se prvo trebali kvalificirati na način da su sakupili 15 ITRA bodova u samo 3 utrke.

Nino Vinković je U godinu dana završio slijedeće utrke koje su mu donijele dovoljan broj bodova: 110 km na utrci 100 Miles Of Istria (5 boda), 73km na Valamar Trailu (4 boda) i 100milja na Dalmacija Ultra-Trailu (6 bodova). Sam pogled na ove kilometre, a dodajmo tome i ukupno 12.960m visinske razlike na te tri utrke te sve silne kilometre treninga za njih, govore dovoljno o tome da na startu ove mega utrke nema slučajnih sudionika.

Osim toga, sama kvalifikacija ne garantira i mjesto na startu. Broj natjecatelja ograničen je na 2300. Ove godine bilo je 5575 kvalificiranih natjecatelja, a samo njih 2300 izvučeno je i dobilo mogućnost natjecanja. Od toga samo 10 Hrvata (0,4%). U ukupnom broju natjecatelja čak 90,5% je muškaraca i samo 9,5% žena. Od članova SRD 315 Sjeverozapad ovu utrku do sada su završili: Vanja Šomođi, Marijan Lonjak i Ivan Štefičar. Za ovu utrku kvalificirali su se, ali nisu imali sreće na izvlačenju za ovu godinu, Igor Varga i Jelena Sekelj.

Podrška na utrci Nini i Vanji bili su klupski kolege Ranko Orehovec i Tomislav Kelemen.

- Zahvalan sam obitelji na svim odricanjima i strpljivosti zbog mojih odsutnosti kako bi trenirao - rekao je Nino Vinković. U realizaciji nastupa na ovoj prestižnoj trci trebalo je, osim napornog treninga i odricanja, zatvoriti i financijsku konstrukciju u čemu su im pomogli brojni sponzori.