Dr. sc. Miroslav Benko: Oni koji su imali priliku, nisu je iskoristili - vrijeme je za njihov odlazak!

vv | 20.2.2020. u 09:30h | Objavljeno u Aktualno

Dr. sc. Miroslav Benko, kandidat za predsjednika GO HDZ-a Grada Varaždina, osvrnuo se na prilike u Varaždinu u opsežnom promišljanju naslovljenom „E, moj Varaždin!“, koji donosimo u cijelosti:

I opet te snašli izbori! Pa svi o tome pričaju. Pišu. Razgovaraju. Kak da nemaju drugoga posla. Postalo važnije od nogometa. Al u nogometu bar znaš ko je pobjedil. Poslije izbora ne znaš. Jer su svi pobijedili. Tak nam bar pričaju. Bili to lokalni, nacionalni, međunarodni, predsjednički. Čelnik svake stranke u gradu koja se u foto finišu nađe u fokusu kamere i javnosti je najbolji. Pobjednički. Stranka je dobro prošla. A kolko se ja razmem pobjednik je uvijek samo jedan. U sportu, politici ili bilo kom drugom okruženju. Ostali su gubitnici. Vježbaju dalje, a mnogi nikad niti ne dođu u poziciju pobjednika. Sve me to podsjeća na Orvelovu životinjsku farmu. I stalno se pitam: kaj sam stvarno takva ovca pak nemrem zbrojiti dva i dva? Jer ako na proteklih pet izbora (različitih razina) tijekom 5 godina broj glasova konstantno pada i to za 65%, onda tu nekaj ne štima. I to jako. Matematika je vražja stvar. Čak ni statistika nemre pomoći ako se dobro upotrijebi. Jer u prvoj rečenici svake skripte o statistici piše da je statistika opasno oružje u rukama nestručnjaka ili onih koji žele manipulirati podacima. I masama. I ovcama. Jer one ne kuže statistiku. Ali ipak nismo mi ovce. Možda znamo trpjeti da nas strižu, muzu i pripremaju ražanj, ali zbrajati znamo, razmišljati znamo, a znamo i reći: Dosta je bilo! Sad hote malo proč kad nas dugo za nos vlečete! Mi idemo dalje! Bez vas. Znamo mi kak i kam i na koji način!

Da li je politika sama sebi svrha? Ili je ona u službi naroda, grada. Pa znamo kaj je politika i kak bi život u Varaždinu trebal izgledati. Svaka čast izuzecima i pojedinim akcijama. Ali u globalu gledano moj je grad kak grad duhova, mrtav grad. Vikendom navečer prazan kak da je kuga došla. Kak da gledam stare povijesne ili horor filmove. Ulice prazne, kafići, dučani, čak i ljudske duše se ispraznile. Fabrike kak u Černobilu. Sve stoji, ništa se ne događa. Nit se čisti nit se pomeće! Čak ni smeće!

Tu i tam se nekaj pofarba. Povleče struja da gori svijetlo. Al to nažalost nije svijetlo na kraju tunela. I onda opet dojdu statistički pokazatelji da smo najbolji, najnapredniji, najljepši, kak u Snjeguljici. Neki čudni špigel koriste političari. Ali i vrč ide na vodu dok se ne razbije! A naš se razbil. Još malo  drži vodu, ali ne za dugo.

Da li je vrijeme za smjene, ostavke, odlaske? O tome se stalno priča na Korzu. U kuloarima. U strankama. Ali nigdje otvoreno i dovoljno glasno. Jer lako te snađe smjena. I više te nema nigdje. A dok se ti opravdaš svi te već zaboravili. I ljudi i sustav. Glavna i vječita tema. A vrijeme prolazi. Ljudi odlaze. Mladi nemaju perspektive. Oni koji su bili mladi sad su ostarili. Ali nitko nije prestao razmišljati o danas, o sutra, o sebi i svojoj djeci. Gdje je taj pogled u budućnost? Gdje je strategija, cilj kojem treba težiti i svi zajedno raditi na tom cilju? Bili članovi uprave, rukovodstva, stranke. Opredijeljeni i neopredijeljeni. Život počinje od jedne stanice i razvija se u organizam. Ideje počinju od onih koji imaju tu sposobnost, koji imaju viziju. Takovih je malo. Ali ih ima. Varaždin ih ima. Moj grad ima sreću da u njemu žive i plemeniti, dobri, kvalitetni i otvoreni ljudi. Puni znanja, iskustva, ideja, želje i sposobnosti. Ali oni ne mogu doći do izražaja. Ne mogu iskazati i formirati svoje iskustvo i utrti put napretka. Varaždin je ne tako davno imao 40.000 zaposlenih, a samo 35.000 stanovnika. Danas ima 15.000 zaposlenih na 47.000 stanovnika. To je prava matematika! To je prava statistika! Ali taj podatak rijetko ko zna od političara koji vode grad. Jer danas više nitko ne reagira kad se zatvori fabrika ili otpusti 100 ili 500 radnika. Jer (tako se barem kaže) nema tržišta, nema proizvodnje, nema posla, postali su višak. A ima li viška u upravi? Ima li tamo posla, proizvodnje, efikasnosti? Ne daj Bože da bi netko iz uprave postao višak! Odmah bi bio glavna tema. Bio! Jer ne pamtim da se tako nešto ikad dogodilo!

I tako prolaze izbori. Prolaze godine. Prolaze mogućnosti. Budućnost pada u zaborav. Iskoristili maksimalno demokratska prava i mogućnosti, ali prave i dobre realizacije niotkuda. Pa kako i bi kad se samo bavimo izborima, koalicijama, ogovaranjima, podmetanjima, strančarenjem, nepravilnom selekcijom i lošim kadroviranjem. A inteligencija ostaje po strani jer nit ima prilike niti se želi eksponirati. Iako je bilo pokušaja. Nudili se projekti, rješenja određenih problema, otvarale vizije. No sve je završilo u plitkim mozgovima, bez osječajnih kvazi stručnjaka koji su igrom slučaja prigrabili vlast, pa se našli ugroženi. Iako nikada nije bio cilj nekoga ugroziti. Cilj je uvijek i kod svih bio plemenit, na dobrobit cijele zajednice, stvarao dodane vrijednosti. I uključivao je uvijek aktualnu vlast kao partnera i pomoć preko mehanizama u njihovim rukama.

No kako je moj grad uvijek vedar i optimističan tako i sada promatra protekle događaje. I on želi ponovo biti pokretač razvoja, pozitivnih promjena i stvaranja boljeg i ugodnijeg života kako za svoje stanovnike tako i za sve privatne i poslovne posjetitelje na svojim prekrasnim baroknim i cvijećem i parkovima ukrašenim prostorima. Nada nikad ne umire. Dum spiro spero! Učila nas je Crna Mica! No u određenom trenutku dođe do potreba za promjenama. Treba otvoreno reći da oni koji su imali prilike nisu iskoristili svoju mogućnost. Da je vrijeme za njihov odlazak. Ne radi njih, već radi svih koji vide, znaju, mogu i hoće sudjelovati u razvoju našega grada, naših stranaka, stvarajući pretpostavke za bolji i perspektivniji naš grad! Za Varaždin!

Nije važno tko je u kojoj stranci, tko je iz koje obitelji, tko s kim pije kavu ili se šeće po Korzu. Samo je važno tko zna, tko može i tko hoće! Idemo grade moj u bolju budućnost. Učimo iz povijesti, učimo na tuđim greškama, posegnimo za vlastitim resursima, ljudima dobre volje i punih entuzijazma! Otvorene, pametne, dobrodušne, vjerodostojne ljude ovaj grad ima dovoljno!