Varaždinci u Namibiji: istraživali pustinju, uživali uz Atlantski ocean, kušali zebru, a ljudi ih oduševili Foto: Željko Hajdinjak i Darko Gorenak

Varaždinci u Namibiji: istraživali pustinju, uživali uz Atlantski ocean, kušali zebru, a ljudi ih oduševili

IHR/Varaždinske vijesti | 12.2.2020. u 19:00h | Objavljeno u Društvo
Ljekarne VŽŽ

- Definitivno se vraćamo u Namibiju – ustvrdili su poznati varaždinski fotoreporteri Željko Hajdinjak i Darko Gorenak, autor bloga o putovanjima Ivan Bengeri i informatičar Dario Stočko nakon dvotjednog boravka u toj zemlji smještenoj na jugu Afrike. Na avanturi koja im je otkrila nevjerojatne prirodne ljepote, ali i velike suprotnosti zemlje koja je površinom nekoliko puta veća od Hrvatske, a ima svega 2,5 milijuna stanovnika, Varaždinci su bili od 14. do 26. siječnja. Odluku o odlasku u Namibiju nisu donijeli preko noći.

- Imali smo informacije da je Namibija idealna za roundtrip na koji smo svi željeli ići, ali i da je relativno sigurna. Kupili smo povoljne avionske karte i tako, uz pivu do dvije, pao je dogovor za ovo putovanje – otkrio je Bengeri.

Pustinja i navigacija

Prije leta za Afriku napravili su plan puta s popisom destinacija koje će posjetiti, pa se tako na njihovoj ruti našla pustinja Namib, Skeleton Coast - obalni dio pustinje Namib koji završava Atlantskim oceanom, nacionalni park Etosha te kolonije tuljana i flaminga. Njihova avantura započela je u glavnom gradu Windhoek.

- Tamo smo prvi dan prespavali, a nakon toga krenuli na put jeepom, kojeg smo iznajmili dva mjeseca prije. Vodiča nismo imali i putovali smo sami uz pomoć navigacije – otkrio je Hajdinjak.

Varaždinci su prošli rutu od 2500 kilometara. Ceste su, kažu, zapravo makadamski putevi koji su odlično održavani i po kojima se putuje bez problema.

- Ima dionica ceste gdje po 200 kilometara nema nikakvih naselja i ne vidiš nikoga. Čim smo izašli iz glavnog grada dočekala nas je pustoš, ali i brojne životinje koje su nam presijecale put, od majmuna babuna, oriksa do zebra. U početku smo se zaustavljali svakih 200 metara kako bismo ih vidjeli i napravili fotografije, no pri kraju nam je sve to postalo normalno, više se nismo obazirali – otkrili su.

Smještaj su tražili usput, kako su prelazili kilometre, a oduševljeni su ljubaznošću domaćina gdje god bi se zaustavili.

issssssndex.jpg

- Svi govore engleski jezik, a na jugu i njemački te su vrlo ljubazni, a ne možemo se požaliti ni na smještaj. Bilo je tu svega, od vrlo prihvatljivih oblika smještaja do vrlo ekskluzivnih i skupih, no mi smo uvijek tražili nekakvu sredinu. Domaćini su vedri i osmijeh im ne silazi s lica unatoč teškom životu i svakodnevici. Izvan gradova mnogi žive u siromaštvu i nastambama sačinjenim od lima, bez struje i vode. Često uz cestu prodaju minerale, no više se razvesele flaši vode nego novcima koje zarade prodajom - ispričali su varaždinski avanturisti koje je oduševila i afrička “domaća” hrana.

- Prvi dan u Windhoeku smo napravili veliki shopping: kupili smo konzerviranu hranu i 40 litara vode jer nismo znali što nas čeka. No, kako smo putovali prema jugu, sve smo se više oduševljavali s njihovom hranom. Namibija je poznata po raznim vrstama mesa s roštilja, tako da smo kušali njihovu “divljač“: zebru, noja, gnua, antilopu... Sve se to meso priprema na roštilju, samo s malo soli, a nevjerojatno je ukusno. U krajevima uz Atlantski ocean jeli smo ribe koje mještani love iz oceana – rekao je Bengeri.

Na put samo po danu

Jedno od destinacija koje se nalazilo na njihovom planu puta je nacionalni park Etosha, koji je veličine pola Hrvatske, a u kojem žive brojne afričke životinje.

indaaaaex.jpg

- Kroz nacionalni park vozi se cestom, s time da je ograničenje brzine 60 kilometara na sat, upravo zbog stalne mogućnosti “bliskih susreta” sa životinjama. Iz automobila se ne smije izlaziti, osim u za to rezerviranim i ograđenim mjestima unutar parka. Općenito, u Namibiji nije preporučeno putovati noću jer uvijek postoji mogućnost da ti nešto divlje iskoči pred automobil – doznali smo od Varaždinaca koji tijekom svog boravka u Namibiji nisu imali nikakvih nepredviđenih situacija.
Iako još sređuju dojmove sa svoje afričke avanture, najavljuju da bi se tamo odmah sutra vratili.

- Dva tjedna jednostavno je bilo prekratko da vidimo sve što nas je zanimalo, tako da bismo voljeli ponovno istražiti istočni dio Namibije i Bocvanu, državnu koja s njome graniči - otkrili su.

Svoju priču u idućih mjeseci planiraju ispričati izložbom fotografija uz putopisno predavanje.

Označeno u